СРЂ

i072 -

VOJISLAV TRAVUNANIN. Iz kniga siarosiavnih. — Stevan Sremac. „Djela vaša suncu ravna Ne će skriti nojca tavna." Branko. Glava Peta. (Kraj). „Silni tu popadaju, tako da ih niko nije prebrojiti mogao. Taj dan bude za Grke strašna pogibija." Duklaninova Kronika, Gl. XXXII. Tada gnevni ćesai' posla mnoštvo vojske sa vojvodom svojim Đordem Provatom, i vojska ta prodre u zemju Vojislavjevu i pade na J^eško Po]e niže grada Dukje. Tu gdje se ustupajuć Vojislav ispred sile zaustavi, stade i Provat s vojskom. A Уоjislavjev dom bješe Bogom blagosloven i porodom obilan, imađaše pet sinova: Gojislava, Eadoslava, Mihalu, Predimira i Zegavca, i najmlađi, mezimac doma, bješe već porastao do kona i kopla bojna. Tada otac podijeli sa sinovima svoju vojsku. Uze sa sobom Radoslava i dio vojske, a drugi dio dade četvorici sinova svojili i ostavi ih u mjestu Vrane, niže Huma i Samobora, da se tu pritaje, i da na n, na negove zasjede, propuste Provata. A kad bude na nevoji, i бији bojne trube i rogove, — neka se jave Zanesen i nadmen lijepijem početkom i pohlepan na plijen, zaiđe duboko i naiđe na zasjede Provat. Tu ga zaustavi Vojislav i otpoče boj. I u razgoru najžešćega boja ugleda Radoslav Provata i pozna ga po silnim stijegovima i zlatnim štitovima oko nega, i poletje na n i obori ga s koha bojna. I kada vidje^grčka vojska vojvodu svoga oborena i ranena, pade duh i u najhrabrijega! Dohvatiše sa zemje vojvodu ranena i ponižena, i nagoše u bjegstvo. I što Morača i Cijevna, rijeke bistre, ne proždriješe poletom svojim, to doeekaše tići sokolići Vojislav}evi. Silni padoše, ali ih ostade dosta da jave svijetu sramotu Grka i slavu Srbaja!