СРЂ

- 1128 —

dosta pustih, i s naše i s turske strane! — Zatim se okrete i ode. Vukota pogleđa poprijeko na Trana, škripnu zubima, pa se i on vrati od kud bješe i došao, posramjen i Jutit što mu ova negova namjera ne ispade za rukom. Trano se spusti i sjede na ono isto mjesto, gdje se i nađe, srećniji i zadovo].niji nego je va]da ikad u svom životu bio. Ja ga zadržim kod sebe i iz da]ega razgovora s nim uznam, kako je on već nekoliko puta pokušavao da pobjegne .,na vojsku", ali bi ga svaki put opazili i vratili nazad, pa poslije i još strože na n motrili; a i to mu je mnogo smetalo, te nije nikako znao ni put, kojim da dođe. Daje sam uznao, kako je Đukan naumio bio da uda Stanušu za Andrija ,,Soldata", pa da ib zadrži kod sebe, da mu rade i derenče, za po onu koru h].eba, dok god su živi, i kako je Andrija s drage voje bio na to pristao, ali Stanuša nije se dala ni okusiti za to. — Ne ću, vala — rekla je osudno tetki, kad ju je ova, po zahtjevu muža, na ovo nagovarala — volim sijede plesti, nego se nazvati ženom onoga „lacmanina", koji i ne mišli više, nego mu i pokojna baba, puške na Turcina paliti. Andrija je, veli, poslije ovoga izašao iz Đukana, i sad kod drugoga služi. Inače, da nije on izašao, izašla bi zanago Stanuša. On zna i za što, ali mu je sramota da mi kaže. — Ali, ona će se zanago udati.... Ona bi se i do sad udala, da su joj oni dali, završi on živim saucešćem i ociglednom brigom o nenoj sudbini. On mi je i daje mnogo pričao, ali hegov razgovor najviše se vrzao o Stanuši, a spomihao je cesto i imena po nekih koza i ovaca, koja, razumije se, ja nijesam upamtio, niti me to moglo interesovati. Međutim, nijesam mu se ni smijao za to, jer sam znao da su to, bez sumne, negove Jubimice, o kojima je on govorio s onoliko isto Jubavi i osjećana, s koliko mi obično govorimo o svojim dobrim i iskrenim drugovima i prijate|ima. No, on primijeti, da ja ne marim baš mnogo, da mi on vas dan pripovijeda o tim svojim „Bjelookama" i „Crnookama", pa najposlije prestade, i nije mi više tim ni dosađivao. Sad je samo raspitivao o Turcima i ozbilno je strahovao, da se nekako i bez boja ne prođe....