СРЂ

— 1167 —

BILEŠKE. ч KtilŽEVNOST. Ovijem brojem „Srđ" navršuje drugu godinu života i skromnoga rada na kriiževnom i naucnom po}u. Koliko je „Srd" doprinio promicaiiu kriiževnosti u ovijem stranama, ne pripada nama da ocijenimo, samo toliko velimo, da je ovaj list neophodno potreban, kao odjek kriiževne i naučne djelatnosti na jugu. Ako do sada nijesmo potpuno uspjeli, da oko „Srđa" okupimo sve kriiževnike na jugu, to treba pripisati osobitijem prilikama, u kojijem živimo. Za nastajnu godinu postarali smo, da i u tome pogledu izvršimo onaj zadatak, koji „Srđu" pripada. Već sada možemo javiti, da će nastajne godine izaći u „Srđu" dvije originalne poveće pripovijetke: jedna iz dubrovačkoga života XVI vijeka pod natpisom: Osveta; druga iz bokejskoga života od Podnopolskoga pod natpisom: Renesansa. Zatim ćemo objelodaniti neštampane pjesme Igriata Đorđića i preradu nekijeh Moiierovijeh komedija. U ovom broju svršavamo sve započete radove od ovo godine, osim studije o Janu Husu i romana Daniele Cortis, koji će 'se nastaviti i svršiti u nastajnoj godini. Zahvalujući svijem dosadašriijem saradnicima na radu i zauzimariu za „Srđ", nadamo se, da nas ni unaprijed ne će zaboraviti. ♦ * * Na dopunu naše vijesti da je „Kriiževni List" na Cetiriu prestao izlaziti zbog trveria ludi, koji se na Cetiriu kriigom bave, javla nam Savo P. Vuletić, da je taj list morao prestati jedino i isklučivo zbog materijal-' nih nezgoda. * * * Pojački kriiževnik Helirik G-liick u najnovijoj svojoj rađrii prikazao je kriaza Nikolu I. kao pjesnika. Ovoj raspravi prethodi opširan uvod o srpskoj i hrvatskoj novoj kriiževnosti u opće. Osobito ističe Gliick ono veliko bogatstvo pravih, narodnih tipova u srpskoj kriiževnosti, dok o hrvatskoj veli, da ona ima veoma malo tih tipova, a da je gotovo cijeli kriiževni rad hrvatski samo slaba jeka zapadno-jevropskih struja, koje dolaze u hrvatsku kriiževnost kasno i sasvijem iskrivleno. Između svih srpskih tipova Gllicku se dopada najviše crnogorski. Pojavu kriaza Nikole I. kao pjesnika, opisao je Gliick s pravim razumijevariem i s iskrenom simpatijom. * * U Letopisu Matice Srpske izašle su dvije lijepe studije o dvama srpskijem kriiževnicima, s kojijem možeseneko do kraja slagati ili ne slagati, ali koje za srpsku kritiku znače napredak. Marko Car pisao je o Lubomiru Nediću; J. Skerlić o Bogoboju Atanackoviću .