СРЂ

- 58 —

ković o posjetama, što ih je pravio toga dana: „Kakva je lisica onaj konte Andro! — Pripovijeda meni, kao da ja to ne znam, kako je gospođa Olga bila kupila sedamstotina kartela u bankijera Montiglia u Triješću po kursu od sedamdeset i osam po sto, i kada su neki dan te kartele pale na trideset po sto, kako je bila primorana da ipoteka kuću u Kotoru e da isplati razliku od trideset i tri hilade i šest stotina fjorina. Na ipoteku plaća dvanajest po sto, a kuća joj donosi jedva šest po sto!" „Sve posle hene hoće on da zna, kao da joj on vodi račune! I one petnajest hijada, što je uložila u anonimno društvo „Plovidba", kaže on, izgubjeno je; jer potpora od vlade za prenos pošte ne iznosi nego malenkost, a treba plaćati kameni ugjen deset fjorina po tonelati, a gdje je osigurane parobroda i plata vojsci na nima; gdje veliki deperimenat, osobito kad se uzme u obzir da jednim parobrodom upravja kapetan Đuro, koji nikad ne pristane uz obalu a da je rebrima parobroda ne pozdravi! „А sestra mu konteša Nina, gluha kao top, opet s druge strane prica o tome kako je gospođa Olga rasipna; kako u E^rancuskoj po kupatilima baca novac, a rubje cak iz Pariza nabavja. „Као da su se ta cejad dogovorila, kad sam veceras bio kod nih u posjetama, da ocrne gospođu (jrilović. — Samo Slavja je mucala i kao da me je očima molila da oprostim nenom ocu i tetki to klevetane! „А o sebi što nije pričao onaj čovjek!" nastavi refleksije konte Krsto. „Negov vas novac prodavši i zadni brod da je uložio uz prve ipoteke na kućama u gradu uz deset po sto, a kuće su te osigurane, sve prekaucije uzete! Novcem, što je pokojna mu žena Slavji ostavila, da je kupio državne obveznice, koje doista mnogo ne rentiraju, ali su sigurne : mane, a slade! Slavji da daje odmah deset hijada fjorina prćije, a kad on umre, da je negovo sve nezino." — „А i ja ovo moje kome ću, nego sve ovoj mojoj golubici" — odmah je dođala konteša Nina, koja je, da boje бије, slušala brata otvorenih usta." — Tra - ra - ra ..! — zapjeva na vas glas konte Janković, kad mu te rijeći konteše Perinović padoše na pamet, jer bješe taj čas zaboravio da je doma i da negovo pjevane ne će hala-