СРЂ

— 61 —

htio. Ova pođe ravno iz „Minerve". Cortis joj objavi sasvim hladno i osječeno svoju nakanu, da do skora otputuje u gornu Italiju, i svoju vo|u da ona ostane u Rimu. Govorio je načinom koji ne dopuštaše primjedaba ni odgovora. Pored svega toga gospoda ne mogaše da šuti: ozbijnim i ucvijejenim glasom zaželi svome sinu stvar vrlo tešku, stvar nemogueu: da druga Jubav zamijeni kod nega jubav majčinu mu! Opraštajući se nadoda, da osjeća dužnost da oprosti svima koji su joj učinili zla, i onim okrutnicima koji su je istisli iz srca nezinog sina. Zna dobro od koga potječe udarac, te moli Boga da otvori oči iiezinom sinu nad pogibli od nekih sumnivih prijatejstava. Na žalost negova prijatejstva nijesu više sumniva ni za koga u Rimu. Kad Cortisov bolničar, iza odlaska gospođina, uđe u negovu sobu, nađe ga jako uzrujana i potresena; misleći na nastup groznice, htjede poslati po liječnika. Ali mu Cortis )utito zabrani; naredi da se na mjesto liječnika obavijesti gospođa barunica; pa, kad bolničar htjede da izađe, dozva ga natrag i diže mu naredbu. Docnije, u večer, dođe senator Clenezzi i napokon i konte Lao. Cortis se gane u velike videći ovoga posjednega. Zapita ga zatim odmah za Jelenu, i đozna od nega da je pošla tražiti svoga muža, te da je te večeri po svoj prilici ne će vidjeti. Zatvori se tada u mrku štunu. U toliko se doktor tužio Lau kako se malo mira ostav[a bolesniku; jer ga je još trebalo tako zvati, i akojeneteški nastup kongestije bio brzo svladan. Živčana je razdraženost još vrlo osjetjiva. Oni negovi živci zahtijevaju duševni i tjelesni mir, lcoji ne bijaše moguć u Rimu, u prilikama Cortisovim, koji trpi kad vidi i kad ne vidi čejadi. Treba mu počinka, seoskoga vazduha, odmah, odmah; od potrebe je za takvu korist pretrpjeti i neugodnosti duga putovaha. Pošto gospodin zastupnik ima taj krasni zaselak o kojem je liječnik čuo govoriti i pošto su mu gospoda svojta blizu na selu i skloni su da mu prave društvo, nema ništa boje već otputovati što prije. — I sutra? reče konte Lao pogledajući Cortisa. — Zašto пеУ odgovori doktor. I sutra. Cortis ne dahnu.