СРЂ

- 67 —

0 S V Е Т А. Novela iz dubrovacke prošlosti. Prijate|u Pavlu Orloviću posvoćuje M. de Valois. (2) II. Gospođa Mare Cerva bila je pravi tip dubrovačke vladike. Dok je bila mlada, bila je lijepa kao najmilija ruža, i za nu se otimahu najboja vlastela; ali sreea posluži Antunu Cervi, dubrovačkome vlastelinu, koga je lijepa Mare, kako su je za mladijeh dana u Dubrovniku zvali, strastveno lubila. U osamnaestoj godini šune joj u pamet da se podumni. Roditeji su se protivili, ali napokon popustiše, i mlada ti vladika ude u samostan sv. Klare, s nadom da će jednom, jer vladika, postati opaticom toga samostana. U samostanu primi ime Ursule. Bila bi možda i ostala u manastiru, ali joj nije dao vlasteoski ponos, koga se nije htjela odreći. 4 ako joj je opatica, majka Tereza, od plemićke porodice Bona, u svemu popuštala, mlada dumna Ursula nije se nikako htjela prilagoditi da godinu dana kušhe sprovede pod upravom sestre Pelagije; i to s toga, jer je ova bila iz gradanskoga staleža. Ona, vladika, smatrala je uvredom dostojanstva, da joj starješinom — pa bilo samo i jedan dan — bude sestra iz prostoga puka. Jednoga dana u samostanu sv. Klare bila je velika pobuna. Nije bilo sestre Ursule za vecerom. Opatica zapovjedi da je potraže po samostanu i u crkvi, aii uzalud — jer se sestra Ursula nije više nalazila u samostanu. Sto se dogodilo? Mladoj dumni dosadio samostanski život; baš toga jutra majka Pelagija stavjala joj pred oči ispraznost svjetovnih uživaha i potrebu poniznosti; noj, mladoj vladici, to se nije svidalo. Ona da bude jednaka ostalim sestrama u samostanu i da zaboravi na svoj vlasteoski ponos! Nikada. Kad su ostale dumne nakon večerne molitve otišle u blagovaiište, tvoja ti Ursula pokupi neke svoje stvari, koje je sa sobom donijela, te kroz crkvena vrata, zaogrnuta plaštem, brže