СРЂ

— 80 —

vavijek novcano, radi kojekakvih prekršaja. Istoga se dana primaju novi drugovi u bratstvo. Ali vaja opaziti, da nijesu u ovome jednaka pravila kod svakoga bratstva; u opće se računa: koliko je kuća ili domaćina, toliko je u skupu brata; a drugovdje je inače, biva, svaki momak od stanovite dobe, samo da je uredan i pošten, može da postane bratom ili članom bratstva. U ovom posjednem slučaju ne pravi se nikakova molbenica, već momak, kad su braća na gozbi, pristupi do starješine, te ga kleče zamoli, da ga primi u braću. Starješina mu na prosto reče: ustani i sjedi uza svoju braću, koja te eto danas među svoje ubraja. Ovijem momak dobija bratinska prava. Svukuda novi članovi ovoga društva, odnosili se na kuće ili na pojedince, plaćaju neku vrstu takse kao ulazninu, koja je različita gotovo u svakome selu ili kaznačini, po onoj: koliko sela, toliko adeta. Ti novi članovi već prve godine moraju da obavjaju niže časti u društvu, i za to ih zovu običnim nazivom mlađi. Mlađijeh je posao, preko godine službovana: prizivati paroha na bolesnika; javjati bilo parohu bilo braći svaki slučaj smrti svojijeh udrugara ili nihovijeli ukućana; nositi krst, svijeće ili fehere pri takovim obredima; u nekijem mjestima čuvati mrtvace; tješiti i dvoriti kueu gdje je žalost; nositi lijes; otvoriti grob i u n mrtvaca spustiti i ostaio. Svaki član bratstva vaja da je nazočan sprovodu, i tu možeš da opaziš mnogo raznijeh običaja, što bi ovdje sada bilo i dugo i neumjesno navoditi; ali je jedan kod nekoliko bratstava upravo znamenit običaj, a taj je: da svaki brat pri sprovodu nosi u ruci malen krst, a u crkvi pri opijelu svaki svoj krst položi na odar mrtvački, kao da mu tijem sva braća iskazuju Jubav najbojim znakom vjere. Posao je starješine 1 ) čuvati predatu mu imovinu od predšasnika, skrbiti se za seosku bogomo]u, za svetkovine i službe Božije, te se u istoj vrše u određene dane u godini; on va|a da pazi na red, potrebe, ures iste, baš kao remeta, jer tu službu vrši sam starješina, pošto obično kod braće nema remete. Rekoh obično, jer se gdjegdje nađe kakav udrugar osobite va-

') Zove se obiono gestćd od tal. gastalđo.