СРЂ

- 53 -

Neđaj, bože pravo toj goneći! A ti pjevče, tako ti imena, Ne ckni nama svu istinu n'jeti. Prekovelebitski i prekosavo-dunavski Srbin, koji ove stihove procita, ostaće zaeijelo zinutijeh usta pred ovijem volapiikom, a jedva će se i rođeni Dubrovčanin domishti, e se ti stihovi moraju da citaju ovako: Ne daj, bože, pravo toj goneti! A ti, pjevče tako ti imena, Ne ckni nama svu istinu r'jeti. Nego ima i gorijeh. Jedan svoj „talijanski" sonet pjesnik datira iz mjesta gdje ga je napisao, t. j. iz kupatila Bagni di Lucca, a veseli srpski kompozitor slaže: Bagni di Luna. Na jednom mjestu (Cvijeta, V.) pjesnik klice: Pomoz'te me moje b'jele ruke, Na vama je sirotinska briga! a nestaško slagar komponuje potohi stih ovako: Na vama je životinska briga! U negovu žargonu „zrno" postaje crno, „zeja" zemla, „okružen" okrunen, „priličan" pričilan, a „ćera" Pera. Ne treba pak ni govoriti o brkahu samoglasnika, koje je u ovoj knizi uzeto za pravilo. Nije mi namjera da sam sebe hvalim, ali nijesam navikao — to će mi eitalac vjerovati — da mrčirn knige; ja na nih ne stav|am nikad ni svoga potpisa, kao što mnogi rade. Ali ovoga puta ne mogoh na ino, a da na prvoj stranici ovog pančevačkog izdana Pjesama Meda Pucića ne ueinim ovu zabiješku: „Ovo je izdane tako nagrđeno štamparskijem grješkama, ili boje besmislicama, da bi odnosni izdavalac pravu zadužbinu učinio, kad bi se poduhvatio da ovu knigu po drugi put izda". Ne znam hoće li ovi redovi do pančevačkog ediktora doprijeti, i ako dopru, hoće li od nih kakve hasne biti. Ali ako otuda ne bude mrtvome pjesniku nikakve reparacije, ja to na srce stavjam Dubrovačkoj Srpskoj Stampariji, koja je već toliko mara i smisla za kniževnost pokazala, te koja će zaista veliku zadužbinu učiniti, ako novim izdanem Medovijeh pjesama postigne plemenitu cijej, da nam pomogne ono pančevačko zaboraviti i za navijek ukopati.