СРЂ

— 133 —

$4%

baš on; eno bucnth pozdrava Cortisovih i glasa senatora Clenezzi-ja. Majka joj dava nalog jednome sluzi da zove kontesinu. Ona se olirabri i ode put trijema. Senator Clenezzi dođe joj u susret sam, s klobukom u ruci, vičuei: — Vidite li, vidite li, vidite li? Vaš stric, znate! Ja se ne bih nikada bio -usudio! Draga barunice ! reče on, klanajuc'i se i smijeseći se vas kada bjese na domaku da joj stisne ruke. Jelena mu odgovori sa nekoliko u|udnih riječi, pa ga odmah zapita za strica. — Sad je dobro, baš dobro, odgovori senator. Pobjegao je unutra bojeći se vjetra, jer je ono pak ozbijna stvar. Nijesam nikad vidio onoga cuda. Mal' što se nijesam ugušio u kolima. Jelena ga prekide, pitajući ga kakve je voje stric. — Ah, dobre, dobre, sasvim dobre. Htio bih da ste ga vidjeli jutros, kad smo se uputili. Htio je krenuti jutrošnim mješovitim vozom samo da dođe koju uru prije. Bio je kao dijete. — Recite mi, zapita još Jelena u žurbi. Znate, li je li svršio svoje poslove u Rimu? Da se nema više vraćati? — 0 regbi da nema, regbi da nema. Rekao mi je da sad vaja da štedi i da se ne će maći odavle za dugo, ali da je stalan da će sveđ imati dobro društvo. Hajdemo, hajdemo, barunice, jer će inace pobijesniti. I doista Lao iz dvorane kucaše jako na stakla zovući: „Ој! ој!" Jelenu, koju su senatorove riječi bile za čas sledile; ali se otrese i odletje onamo smješkajući se. (Nastaviće sej.