СРЂ

— 102 —

је gospođa Olga s pristajanem Marine Filipovne stvar preokrenula samo da Irmi sacuva dobar glas, Krile se odluei da muku mu6i i ]ubav pregori. 2. Sutri dan Tripuna dnevi u gluho doba noći pisao je doktor Krile Sestokrilović u svojoj sobi starinskoga dvorca u Perastu u biležnicu ovo: „Poslije pet mjeseca". — „Uzalud sve, ja je ne mogu zaboraviti. Toliko sam puta бак i o tom razmišlao, da li nijesam bio sugeriran, ili da se nijesam sugerirao. Gleđao sam se sugerirati da je ne volim; gledao sam sebe osvjedočiti da sam došao do sukoba s Fiihrerom jedino od jada, što Srpkina voh Svabu. Nastojao sam se u drugu zajubit. Uzalud! — Koliko li puta nijesam, prevrćuć u misli svoje aventure, gledao sam sebe ubijedit, da sam uvijek ludovao za koketama, pa da i Irmu nijesam volio nego samo radi ne koketnog držana. Nijesam volio! Ne laži, ti je još i sada voliš, nego hoćeš da sevaraš!" Kad ovo pribi].eži diže se doktor ferile i nagnuv buteju tivackog vina dugo joj grlić lubjaše, kao što je to činio, kad bješe studentom u Beču, a pisaše novelu »Ђердан« за »ђачки Алманак«. Pripaliv staru studencku lulu, koracao je doktor Krile velikim koracima po poploćenom podu nehotice naturiv na glavu burševsku kapu, koju je još studentom oteo jednom švapskom drugu u sveučilišnoj auli iz samoga jogunstva-da s nim kašne mejdan dijeli. Pade mu na um, kako mu je ludo i u isti mah tragično obršio pokojni stric radi jedne ženske, koja ne bješe dostojna ni da mu cipele čisti, poslije nego je živio cijele dvadeset godina kao don Juan. Zamisli se, da nije to kod nega atavizam, ali samo za čas ostade pri toj misli, Jer nagnuv buteju slatko se nasmija, kad se pri tom sjeti kako je neki dan samotan hodeći po uhcama kotorskim slučajno čuo, kakosejedan radnik svom drugu tuži radi nesretne jubavi, pa da se • hoće ba^citi u Gordić; na što ga drug gurnu rekav mu: „ Che u Gordić, butti te al gotto 1 )!"

') Ne u Gordić, ^podaj se čaši.