СРЂ

- 159 —

Takova je buka u senatu nastala, da se je i vanka čula, a narod se je pred kneževim dvorom kupio, 6udeći se što se je u senatu među vlastelom dogodilo. Mnogi su se stavili što je, i pohrliše u hram sv. Vlaha, da mole dubrova6koga parca da se vlastela smire. Buka je jednako trajala, tako da se ni riječi nije moglo razumjeti; strasti su se potpuno bile raspalile, stranke se među sobom grdile i natjecale, koja će koju boje opsovati. Porijetlo, obitej, privatni život, sve se pretreslo; upravo kao pokornik prije ispovijesti. Knez Ivo Bobali našao se na mukama, nije znao kako bi vlastelu umirio ; i kao izvan sebe gleda vijećnike, viče: — Vlastelo, umirite se, poslušajte svoga kneza! Okreće se raznijem grupama, podiže ruke, zakline ali uzalud. — Izbacimo na dvor čarlatane, ne ćemo smetlište, senat zapovijeda, od jednom će Beneša prama knezu. Na ove rijeći buka se podvostruči, a uvrijede se sipahu kao iz vreće. Marin Držić, secretarius Reipublicae, diže se sa svoga mjesta i prstom udari po uhu Benešu. Beneša se uhvati u koštac s Držićem; umješa se Menčetić, Cerva i druge nihove pristaše — to je bio pravi dvoboj medu vlastelom. Da je ko vidio ono uzburkano more, da je opazio one strašću raspajene oči kojim presretaše jedan drugoga, ne bi nikada vjerovao da se nalazi u vijećnici najmudrijih političara srednega vijeka. Knez Ivan Bobali uvjerivši se, da je uzaludan vas negov trud, diže se sa svojega mjesta i udaji se iz senata. Vlastela, u takovoj galami, nijesu gotovo ni opazila da nema kneza. Svak je od nih tražio zadovojštinu samo za uvrijede primjene, a niko za učinene. Od jednom usta sijedi vlastelin Dinko Lukari, čovjek u 70. godini. Sijeđa mu glava, žive oči, plemenito srce u grudima, pa sva negova neporočna prošlost, bilo privatnog bilo javnog života, i razne zasluge na korist republike — sve je ovo poticalo na neko osobito poštovane prama vrijednom ovom dubrovačkom vlastelinu. On je višekrat, bilo u senatu ili vijeću, svojom iskrenom i slatkom riječi, znao utišati raspajene strasti i potaknuti vlastelu, da se vladaju po onoj urezanoj nad vratima vijećnice: Obliti privatorum pu-