СРЂ

— 214 -

Luka. — Gosparu, lioću je malo pokarat i naučit je, kako se ima podnosit, kad je prid vami. Reno. Dobro, ша te ruke tu nijesu od potrebe ni malo. Šena druga. Andro, Reno, Petar, Luka i Kata. Andro. Gosparu, spravite se za pričekat našega liječnika. Evo ga gdje ide. Reno. Gosparu, drago mi vas je vidjet ovdi: ja imam veliku potrebu od Vas. Petar (sa halinama od liječnika, s jednim klobukom cukarinom). Ipokrio govori da se pokrijemo obadvojica. Reno. Ipokrate to govori? Petar. E, he. Reno. U komu kapitulu, ako ti je drago? Petar. U kapitulu od tabakarije. Reno. Pokli tako Ipokrat govori, va[a se pokrit. Petar. Gospodine liječniče, bjuši') cuo cudesa Reno. Molim Vas, s kijem govorite? Petar. S vami. Reno. Ja nijesam liječnik. Petar. Nijesi liječnik. Reno. Ne zajsto. Petar (uzimle štap i bije Rena na oni isti način, kako su bili i nega). Zbija nijesi liječnik? Reno. Nazbi}... Ај!.. а!.. а!.. а!.. а!.. Petar. Sad si liječnik. Na drugi način nijesam ni ja bio. Reno. Koga ste mi vraga od čovjeka ovdi doveli? Ando. Ja sam vam гекб, da je ovo jedan liječnik pun burala i bofunarija. Reno. Dobro, ma bih ga ja poslo u smokve s negovijem bofunarijam. Luka. To pustite na stranu, gosparu: to nije učinio nego za maskaru.

') Bjuši = bivši. — Taj je đubrovčanizam nastao otole, što se je prije u pisalo kano v. Krivo čitarie iznijelo je dakle ovaj novi oblik, danas već sasvijem pometnut.