СРЂ

— 215 —

Reno. Ali me ove maskare ne deleJctaju ni malo. Petar. Pitam Vam proštene, gosparu, da sam uzeo ovoliko slobođe. Reno. Alle grazie. Petar. Nahodim se mučan... Reno. To je ništa. Petar. .. . Za ono bata . .. Reno. Ne impdrta. Petar. ... Koje sam im6 čast prislonit Vam. Reno. Ne govorimo veće o temu. Gosparu, imam jednu kćer, koja se razbolela od jedne čudne nemoći. Petar. Drago mi je, gosparu, za vele da Vaša kći ima potrebe od mene i bio bih rad svijem životom, da se pobolite još i Vi i sva Vaša kuća, za ukazat Vam požudu koju imam za služit Vas. Reno. Zahvajivam Vam na dobroti. Petar. Zdravja mi, da Vam ne lažem, neg'je ovo sa svijem srcem što Vam govorim. Reno. To me sasvijem častite, i.... Petar. Kako Vam je ime kćeri"? Reno. Anica. Petar. Anica?... Lijepa imena za proliječit ga. Anica! Reno. Poću je malo vidjet, što čini. Petar. Koja je ono velika žena onamo? Reno. Ono je baba, što mi doji maloga'). Petar. Kurve sinu, vrle livade u пој!.. Aoh babe, lijepa babe! Moja sva medićina klana se do dna peta tvojoj babariji i htio bih bit dobrovolno to malo i srećno djetešce, koje sisa mlijeko u Vaše milosti. (Hita je za prsi). Svi moji lijeci, sve moje znane i sva moja dokturija, sve je na tvoju službu i Luka. Ne budite na čem' ste, gosparu liječniče, parjaj te mi se žene, molim Vas. Petar. Tot a ) je ovo Vaša žena? Luka. Da prostite, baš žena.

') Ovdje svršuje u matici Ill-i prizor. Prevodilac je Ill-i i IV-i prizor sto pio u jedan. ') Tot je usklik kao n. p. kako! — Danas je pometnut.