СРЂ

— 224 —

nošću tako slatkorn ali šut|ivom. Za tim dostiže Cortisa i Clenezzija na livađi ovjencanoj šumom koja se pene slatkom strminom k vrhuncu od brežujka. Cortis se bješe okrenuo prama noj da pokaže Clenezziju, iznad gomile bora i jela, crvenkaste vrleti Vojvodina Krila. — Lijepo, lijepo, lijepo! govoraše senator. Ali to, po Lau, nije ništa prama pogledu na istoku, ispod jakih grana kestenovih prosutili nad okrajkom obronka prama Vilaskuri. Dok je senator promatrao odatle v'ilu, a pod sobom francuski vrt, stijenu ovjencanu ruševinama, koja na jednoj vrleti drži crkvu, i citavu zelenu dolinu što teče doje k beskonacnoj ravnici, Jelena prišapne Danijelu, dovršujući rnalo prije prekinutu rečenicu. — Nernaš nikad misliti da te mane lubim. On je znao to, ali svaki put kada bi slatka usta tako govorila, bilo mu je kao nova radost, kao ushićene života u svakoj žilici. Dreždao je sađa što treba da se uspregne, što je ne može barem uhvatiti za ruku, zamoliti je da mu govori o onom tajanstvenom pismu da podijeli s riim sve svoje boli, da ima vjere u nega, pa i nade, jer se on osjeća tako jak da je može pomoći savjetom i đjelom u svakoj poteškoći. To izrekoše negove oči, i ona ga razumje; nezine je odluke o tajenu ostaviše; pomisli kad bi taj čas bili sami, da bi htjela nasloniti celo na grudi negove i kazati mu sve, sve. Nikada ni on ni ona nijesu toliko trpjeli što nijesu sami kao toga ćasa. — Je si li cula, гебе, da se možda vraćam u Rim"? Negove usne za tim izraziše bez glasa, ove dvije rijeci: ,,Za tebe". I kada pokaza Clenezziju drevni stup donesen ondje iz Karakalinih toplica, te toplim mu glasom prodita latinski natpis, Jelena razumje dobro da za hu čita, da noj govori: „Zimi i leti, blizu i daleko, dok uživim i preko. ,,Usque dum vivam et ultra". Dubok zvuk pun otajstva. Clenezzi zapita za historiju onoga epigrafa. Cortis je nije znao, ili je nije htio kazati. Kolike su zavisti bile dostojne one dvije ruke onako stisnute a da neprijatelski svijet nikada ne znadbude ni lica ni imena onih koji se toliko JubJahu!