СРЂ

- 228 —

— Ако ti ne kažem, nemaš misliti nikad.... Izđa je glas. — Sto? гебе on, ali ne mogne do6ekati odgovora, jer ga Lao zazva. Koga bijesal Gospodin je Danijel imao glavom da čini od čičerona, u svome parku! Clenezzi je bio zadivjen. Mlaki, meki projetni miris, muk, omlađeno zelenilo, pa i neprekidno nestajaiie i pojavjivane sunca u spokojnim samoćama dirahu iiegovo uvijek mlado srce. „Jedno pjevane Ariostovo", govorio je. Ona kopana zelenih livadica ondje doje na lijevo, opkojena šumama, između brežujčića i orijaške gore, ona tamna uvalica u koju se kopana izlijeva, je li sve park? Sve. A onamo doje, ono daleko mjestance puno sunca, koje se vidi između stabala s bijelom crkvom na visini? Kaodemuro. A ovaj gluhi žubor tekuće vode? Posena. A jezero? Nema li jedno jezero u parku? Odavle se ne vidi; daleko je između šuma. — A jagode? гебе Lao. Ne vidite li jagode u cvatu? Clenezzi ubere jednu nezrelu jagodicu. Ali gdje je gospa Jelena? — Izgubili smo Anđeliku') reče on: Fugge рег selve spaventose e scure; Per lochi inabitati, ermi e selvaggi.*) Jelena ne bježaše. Bješe uzašla malo koraka na više te čekaše drugove kod staroga kestena, gdje se izlazi na livadu sa stupom. — Jaoh, гебе galantni senator, pružajući joj jagodicu. Ova je nedozrela, a ja sam prezrio. Lao se potuži u šali na damu koja čini vitezovima da im daha nestane; za tim joj namigne, da pusti proći drugu dvojicu, i da se za 6as zaustavi. — Kako si mrka! reče on. — Mogu li da budem vesela, striče? — Zašto ne? Ona mu tad reče, ako izgleda žalosna, ako malo govori, da je i to možda učinak projeća i poja, koji je opajaju ugod') Junakiria iz Ariostova „Bijesnog Rolanda". Prevod. s ) Bježi po strašnim i tamnim šumama; po mjestima nenastarienim, pustim i divlim. (Iz „Bijesnog Orlanda").