СРЂ

„Ne znam kako ćeš se izvući iz panga presvijetle gospođe kontese i vrlo plemenitoga gospodina konta i onoga tvoga drugoga prečasnoga uzdisala, blaženoga Danijela od družbe Isusove. To će biti tvoja misao. ,,Do viđena na 18 u Mlecima. Ciniš radi kreposti, ali, budimo pravedni, odričeš se lijepa života, i po boga te cijeni tvoj vjerni muž Karmin. Cortis oturi list prezirnim pokretom. Mašta mu je činila govoriti barunu: „Plaćeni dugovi? Ostaje Vam jedan prama mojemu ocu i platićete ga meni." I eno stoji pred nim bijesan sa sabjom u ruci. Pograbi pismo i turi ga u gep s velikom liitnom, za tim sjede za pisaći stol, prekrsti ruke i na ruke nasloni čelo. Odmah ga opet podiže, zamahne stisnutim pesnicama u vis, prodrma ih razjaren. Za tim ustade i stade šetati gore doje po sobi, predavajući se ovoj misli da ga Jelena već tako jako Jubi, da ne može da ima druge voje osim negove. Sva je, sva u negovoj vlasti; on joj može reći: „Uzimam ti dušu i život, hoću ih ovdje." Turi opet ruku do pisma, da vidi boie, govori li barem o obećahima podanim mu od Jelene, ima li ikakve aluzije na mogućnost da ona ne dođe na sastanak. Pometnom izvuče pismo svojih prijateja iz Rima. Bože, kako je moguće misliti na Rim u ovome času? Razdere pismo u dva komada, izvuče drugo i pročita ga opet. Nije bilo ničega. Sada vaja poći u kuću Carre, vidjeti je, ne pustiti je samu u ovim časovima! Kad je otvarao vrata od sobe ošine ga kao muna prividene o odlasku Jeleninu i o negovoj samoći. Osta ondje s kjučem u ruci. Napokon, čujući na dvoru hodane i govorene, izađe. Bio je biježnik Picuti i drugi iz mjesta, koji su đošli da se ispričaju radi one glasovite predstavke, što je mnogi potpisaše i ne pročitaši je da ugode drugomu. To odaslanstvo javi u isto doba Cortisu da se prepravja druga predstavka. U toliko ga mole da ne nagli i da ne predava ostavke. Cortis im zahvali vrlo Uibezno ; što se ostavke tiče, reče, da ne može ništa obećati, jer da se osjeća umoran,