СРЂ

- 197 —

— Kakav lanski snijeg, konte! Ako je za potegnuti ,,đirite" brine se da je milota — upane mu u riječ kapetan Ilo. — Hal Ha! — svi će ironično obziruć se da ih ko ne čuje. — Nego već je podne! — kapetan će Jozo. I ovi starci, kojima dug život žele činovnici „Pio fondo di marina" s kontom Perinovićem po srijedi upute se polagano put doma. * * * — A što je novoga iz Transvala, konte? — upita u putu kapetan Ivo konta Andra Perinovića. — Lord Roberts proglasio je u Bloemfonteinu formalnu aneksiju države Orane, što nikako ne odgovara prilikama, jer nije ni pola iste u engleškim rukama; a to je učinio jedino da može s Burima postupati kao s ustašama. Na zadni dan maja unišao je u fatalni Johannesburg, a zadna je pouzdana vijest, da je zaueo Pretoriju — zaustavjajući se u hodu, a š nim i stari kapetani, odgovori konte Perinović. — Bože, Bože, kako službena Evropa mirno gleda ona bezakoha, što se čine s onim viteškim narodom u južnoj Africi! — udariv štapom o tle zavapi kapetan Jozo i zaustavi se, kao da hoće da skupi dah. — Ha! Hal Službena Evropa sada je obratila oči na Kinu, moj dragi; nego i bez ne Buri će se još dugo održati, a Englezi još vidjeti dosta pokore, dok ih savladaju — otpovrnu konte Andro. — I kakve pokore! A kako će se jediti Engleška, što je prikovana cijelom svojom vojskom u južnoj Africi, pa mora nepomična gledati kako se Rusija u Persiji potpuno učvrstila i i po malo ali sigurno prodire u istočnu Aziju, gdje bi inače ona igrala glavnu ulogu — prifati kapetan Jozo. — Glavno je, gospodo, što su navli sada upravno sjajni. Kontu Krstu Jankoviću posli idu da ne mogu boje — reče na to konte Perinović došav do svog dvorca, pa se oprosti od društva i zađe u kapiju, a starci proslijede put doma zaustavjajuci se svaki čas. — Konte Krsto Janković nije obična inteligencija, treba priznati — kapetan će Ivo — ali da ga nije bio Pero Lukov