СРЂ

LIJEČNIK I ZA NEVOLU. Komedija u tri ata. (3)

A T DRUGI. Šena četvrta. Anica, Andro, Reno, Luka, Petar i Kata. Petar. Je li ovo nemoćnica? Reno. Jest. Nemam nego nu jednu i jako bi se našo žalostiv, da mi još i ta jedna umre. Petar. Nemoj da tega učini po nijedan na6in; ne va}a da ona mre po sebi, bez da joj lijecnik naredi. Reno. Ončas stočić! Petar. Ovo je jedna lijepa nemoćnica i ja cijenim, dajedan čovjek zdrav i u dobroj snazi, vrlo bi se s nom pogodio. (Anica se ovdi posmjehiva). Reno. Gosparu, činio si joj da se nasmije. Petar. Toliko boje. Kad se liječnik čini smijat, to je dobar seno... Da što joj je od potrebe? Što je? Sto ćutiš? Anica (odgovara s đeslima, pružajući ruke na rilicu'), na glavu i na grio). Hi... hu . .. ha, hi, liu. Petar. Sto govoriš? Anica (čineći isto). Hu, ha, hi, hu ... Petar. Što? Anica. Ha, hi... Petar ( imitdvajući Anicu). Hu, ha, hi, hu,lia. Ja te ne razumijem. Koji je to vražiji jezik? Reno. Gosparu, ovo je he nemoć i zanijemjela je sasvijem, bez da dosleka možemo znat, s česa joj se to dogodilo; i to je uzrok, s koga mi je vajalo odmaknut ne ženidbu, a bio bih je dosle udo. Petar. Ma zašto je odmicat? Reno. Zašto ovi, koji je imo uzet, hoće čekat dokle ozdravi; inako ne će da piruje.

') liilica-e = usta, i to ne u prezirnom smislu. Danas se cuje samo r'ilo, li u prezirnom smislu.