СРЂ

— 263 -

Reno. E, e. Petar. Ja ne činim ovo za dinare. Reno. Ja Vam vjerujem. Petar (iza kako je uzeo dinare). JeSU li od mjere? Reno. Jesu. Petar. Nijesam ja koji od onezijeh lijecnika, koji gledaju platu. Reno. Znam veoma dobro. Petar. Nijesam se nigda pustio, da me vlada interes. Reno. Tega mi nigda nije došlo ni na pamet. Šena peta. Đono i Petar (gledajući na đinare). Petar. Do moje glave, ovo nije zlo i da samo Đono. Gosparu, jest toliko vremena da Vas čekam i došo sam isprosit Л?1а§и pomoc'. Petar (hitajući Đona za polas). Imaš jedan polas jako rđav.') Đono. Ja nijesam nemoćan, gosparu, i ne dohodim za to u Vas. Petar. Ako nijesi nemoćan, zašto ne govoriš na prvu. Đono. Ne nijesam; a za rijet ti u dvije riječi, što sam došo k tebi, znaj da se ja zovem Đono, koji sam namuran na Anicu, u koje si sad bio, i kako, cjeća zle ćudi he oca, nije načina da mogu doć do ne, stavio sam se za molit Vas, da biste pomogli moju ].ubav i dopustit mi, da mogu stavit u djelo jednu stvar, koju sam namislio ucinit, za moć s nom progovorit dvije riječi, o čemu visi шоја cestitost i moj život. Petai' (kažući se кб da je п kolori). Za koga me si ovo uzeo'? Kako? Imat anima za doć u mene, da te ja pomožem i služim u tvojoj lubavi? Imaš toliko bezočanstva za ne gledat ništa na karater jednoga lijecnika, ištući inpjegat ga u jedan pos6 od take naravi? Đono. Gosparu, ne vicite; ne cinite treske. Petar (čineći Đonu da se ret'ira nazad). Hocu vikat. Ti si јбdan inpertinenat. ') Тако je napisano i u samopisu, a ne hrđav. Vidi L. Zore: „Paletkovaiie" pod ,hrđav".