СРЂ

264

Đono. Via, gosparu, polako. Petar. Bezočan 1 sfačan. Đono. Molim te. Petar. Ja ću ti učinit vidjet, da ja nijesam jedno tako čejade i da je to jedna insdlenca velika Đono (vadi tobolac i dava ga Petru). Gosparu .... Perar (đržeći toboiae). ... Htjet me inpjegat... Ja ne govorim ovo za te, zašto ti si skladno i pošteno če]ade i meni bi bilo veoma drago moć te u temu poslužit; ma jest nekijeh inpertinentijeh, koji uzim|u časnu čejad za sve drugo nego su, i prajuh ti, da mi to čini jednu rabiju, da ti ne umijem izrijet. Đono. Ja Vam pitam proštene na libertati, koju .... Petar. Vi se hoćete rugat sa mnom. .. Sto žudite? Đono. Imate znat, da ta nemoć, koju Vi liječite, to je jedna nemoć finta, Liječnici su se izgovorili više ne, hoć' veće, i nijesu propustili rijet, da to ishodi, neki iz glave, neki iz utrobe, heki iz p)kata, a neki iz jetre. Ma je stvar istinita, da je Jubav pravi uzrok i da Anica nije za drugo iznašla tu nemoć, nego za oslobodit se od jedne ženidbe, za koju joj su dodijevali. Ma za da nas ne bi ko vidio, uklonimo se odovle. To ću Vam rijet putem, što žudim od Vas. Petar. Hod'mo 1 ) gosparu. Do moje vjere, ćutim đo~ srca Vašu ]ubav i učinila mi je neku žalost, kakvu Vam ne umijem izrijet. Zajsto, ali ja imam izgubit svu moju rnedMimii i jekariju, oli će nemoćnica lerepat, oli će jijepo ona bit tvoja.

Svrha drugog aia.

Tumač.

(II. čin).

alle grazie = ništa za to. imaš ^nima = toliko si smion. animalce = živinica. atento = pomliv. antor-ora = pisac. bofunarija-e ш šala.

biitiga-e = dućan. — Vidi L. Zore:

cukarin = u obliku stošca, jcr taj

„Paletkovaiie" pod riječi: „butiga".

oblik ima slador, kadje u velikijem gromadama.

') Hod'mo je skraćeni oblik od imperativa hodimo. — U Dubrovniku se sad govori: ho'mo