СРЂ

— 247 —

0 S V Е Т А. Kovela iz đubrovačke prošlosti. Prijate]u Pavlu Orloviću posveouje M. de Valois. (6) VI. Visoka glavica Petkina suncem obasjana odsijeva u šarenilu grmja i drveća. Tamno-zelena česmina ispremiješala se s jasnom planikom, a sve nadvisio bor sa surim šišarkama. Pri zemji raste kaduja, rusmarin, vrijes i pelin, a cijelo tlo obraslo je smi}em i sitnijem cvijećem, kojega bi se miris i više osjećao da ga ne blaži zadah mora. U gustini šume tek prodire svijetlo, na nekijem mjestima nestaje ga, dok najposlije na ravnici ispliva da se rasprostre do drugoga kraja. Veličanstvene li panorame, što se ođatle širi! S istočne strane zeleni se romantični Lokrum, vas obrasao grmjem i visokim borom, a za rosnata jutra oko,ti jedva nalazi pocinka na smaragdima mrće i planike; do negaje kao ogroman kit Mrkan i Bobara, a ispred kopna niski Supetar i šijasti Oavtatski Rat. U da]ini krivudaju konture konavoskih brda i glavica; ponosna Sniježnica s bijelim vrhuncem uzdigla se kao kolos nad morskom površinom. Ođ cika zore do sutonskih maglica, od trepeta vecernice do istoka Danice divan je i velicanstven pogled s ove strane ubave Petke. Sjevernu stranu zatvaraju do polovine lozom i maslinom nasađena Zarkovica, Srđ i današna Nuncijata; a na podnožju Srđa spustio se u more slavni grad: grad diplomacije, matetematike i epigrama; grad grčki, rimski i slovenski. Gradu na zapadu a Peci na sjeveru, more se uvuklo u zom|u, te je razdijelilo na dvije strane i stvorilo Gruški zaton : zatvara se more I prostrani skutac si napravla: Gruž prostrani, glasovitu luku; Na obijem obalama stoje Ponosite polače gospodske, B'jeli dvori, ograde starinske Zupgatijem zidom zatvorene.