СРЂ

— 248 —

Strane su mu obrasle svakakvim grmjem; miris vrijesa. rusmarina i drugih trava širi se na daleko. Kitno borje, viti čempres i pitoma maslina rese vrhe i skuta okolnijeh glaviea: Male Petke, Krvavog Brda i Babina Kuka. S jedne i s druge strane od zalijeva uzdigle se kuee tamošnih stanovnika, a među nima gospodske polače i krasne bašće, Jetno plandovane dubrovaeke vlastele, i podaju mjestu neki pjesnički i vilinski čar. Tu Jetišta Gundulića, Držica, Lukariea, Natalića, Puciea, Bunića, i drugih — tu čarobni stan pjesniekijeh vila. Usidreni brodovi dubrovačkih pomoraea, na kojim leprša zastava sv. Vlaha, čekaju zgodan vjetar da pučinom zaplove. Na ušću zatona nazrijeva se u sivoj maglici, kao u paučini, malen otok Daksa s franevackim manastirom. Sunce mu obasjava jedan dio, i u tom sjaju sve se gubi osim žutila starinskih zidova samostanskili i onoga živog zelenila morskoga bora. Tajanstveni otok prikladan za razmiš]ane ! S desne strane Gruške luke ukazuje ti se neka morska draga, stiješnena između visokijeh brda, čarobna dubrovačka Rijeka, grčki Arion, najljepši kraj eijele Dalmacije, o kojoj okruneni pjssnik pjeva: Danubio et Nilo non vilior Umbla fuisset, Si modo progressus posset liabere suos. Ali ovdje ne svršuje vas ovaj divni prizor. Sa zapadne strane Petke otvara ti se opet veličanstven pogled na obližne otoke: Koločep, Lopud, Šipan i daleki M|et, a još daje Lastovo i Korčulu, koji regbi sasvim zatvaraju onaj dugi копб kalamotski kao kakvo alpinsko jezero; samo Sv. Andrija odvojio se u pučinu i u svom zelenilu kao da se kočoperi pred sivim pustim Grebenima, što ti pod nogama iz mora niču. A sa južne strane, more obasjano i nepregledno. Između nega i neba u nedoglednosti jedine su kopče bijeli galebovi. Na površini mora sunce kao i na nebu svijetli. To se svijetlo odrazuje jedno od drugoga, a gubi se negdje tamo u nebeskoj visini i morskoj dubim. Mrtvu tišinu koja naokolo viada samo katkad prekine cijuk ptice, poj slavujev, ili neugodna škripa pila, tesane bradava, mlat sjekira i vika mrnara i majstora sa škara Krsta Kabožića na Kantafiku, gdje se grade galije, pulake, karake i druge velike splavi. A nad tobom prostire se lijepo dubrovačko lazurno nebo.