СРЂ

— 295 -

LIJEČNIK I ZA NEVOLU. Komedija u tri ata. (4) A T TREĆI. Šena prva. Petar i Đono (obucen od spičara). Đono. Držim, da se nijesam zlo obuk6 od spičdra, i kako ne otac nije me nigda vidio u ovijem lia]inain, opeta i u ovoj peruci zajsto me ne će moć poznat. I'etar. Cesa će tepoznat! Đono. Još bi hotio da amijem pet-šest riječi od medićine, za štogod okoriinat što uzgovorim i ukazat se čejade pametno i koje razumije. Petar. Hodi, hodi! To nije ništa od potrebe; dost? su haJine: ni ja ti ne znam ništa veće od tebe. Đono. Kako to? Petai'. Vrag me ponio, ako se ja razumijem i mrve u medićinu! Ti si, kako vidiin, skladan čovjek i zato hoću se otkrit i ja tebi, kako si se otkrio i ti meni. Đono. Како?! Tot ti nijesi nazbi|. . ..? Petar. Ne, govorim ti. Učinili su me silom liječnikom. Meni se nigda nije ni snelo, da sam dotle pametan niti znam otkud im je došlo u glavu htjet na svu silu, da sam ja liječnik; ша iza kako sam se na svrhu usudio da budem, na štetu od onezijeh, koji mi dodu pod ruku, ne možeš vjerovat, kako se sad svak vara u meni i kako se svud rasijala moja medićina, da nije čejadeta, komu možeš izvadit iz glave, da ja nijesam pametan kako niko. Ištu me i drpu sa svijeh strana. Ja ne znam dokle će ovo diirat, ma ako sved usprohodi ovako, kako je počelo, ja bi' sam odlučio ne pustit, dokle god sam živ, medićine. Naš6 sam, da nije bojega zanata do ovega, zašto, oli izide dobro oli naopako, ti si sved plaćen. Rrđava roba za malo stoji u našoj bhtizi i mi krojimo na naš način što god nam dadu. Jedan crevjar, koji čini crevje, ter išteti najmani bokunić šijući, vaja da on isti plati štetu, koju je učinio. Ma