СРЂ

- 297 —

vi zov.ete, mješte krvi, ne einu već sve vodu. Svaki treći dan fata je la febre qtiotidiana s nekakvom slabosti i s bolestima u poplatinia od noga. Cuje se u ne grlu, соте natural flusso e riflusso del mar, koji o malo što je ne zaduši. Imatno u nas u Perastu jednoga spicijera, con riverenza parlando, jedno ništo, koji joj je davo nekoliko de ste pacmgherie i metnuo nam je u vrat veće od dvanaest cekma, da Vam kažem, .убг, ne budi Vam žo, per serviziolli, pakottale, infezzion de jacinto e porzioni cordiali; ma sva ova impjaštra nijesu drugo učinila, već što su otvorila con tutto cargo la mia borsa. Htijaše joj dat još nekakvo vino, koje zazivje amatico, ma sam se bojo, gospodine, ne ukrcat je con qaesto per altro mondo, zašto 6uh kazat, da su |ekari veće ce|adi s tezijem pobili, neg'li Nijemci Turaka, kad najviši ogan bješe među nima, ter su po petinu, po šestinu od maha pod Vidimom sjekli. P etar (pružajući sveđ riiku i čineći s tega, кб da ište da mu da dinara). Dođimo na poso, moj prijate|u, dođimo na poso. Tripo. Poso je gospodine, da smo mi došli molit Vašu milost, da nam budete kazali, što je od potrebe da učinimo. Petar. Ja vam ne razumijem ništa od sve što govorite. Pijero. Gospodine, meni je mati nemoćna i evo dva ceкгпа, koja sam Vam donio, za da nam date i naučite kakav god lijek. Petar. A . . . tebe razumijem. Ovo je jedan djetić, koji sam govori kjaro i koji se čini razumjet kako ide. Ti govoriš da ti je mati nemoćna od idropije, da je- otečena po svemu tijelu, da ima bolesti u nogami i da joj kadgod dođe velika slabost, to jest: prinemagane. Pijero. Tako, gospodine. L'ave indovinada justo come l'e. Petar. Tu sam te ončas uhitio sve što mi si гекб; ma imaš nekoga oca, koji ne zna što govori. Sadara ti bi htio, da ti ja dam koji lijek. Pijero. Jest, gospodine. Petar. Koji lijek, s kojim će ozdravit? Pijero. To i mi ištemo. Petar. Drž, evo ti bokun sira, koga va]a da joj činiš uzet. Pjero. Sira, gospodine?