СРЂ

Na devet ura prije podne narod se bijaše okupio pred dvorom, бекајисј trznice. Nakon malo dvanaest, djevojaka, koje su radile na gradskoj peci, dodu pred dvor, gdje bijaše već zasio knez i vijeće, noseći svaka u ruci zastavu, a o noj obješene dvije gostarice u]a i vina, dva kolača kruha, i nekoliko vijenaca sočiva, a na glavi lcošić pun pogače i maslinovih grana — što je sve znamenovalo mir i obilnost. Ivad dodu pred dvor, zametnu narodnu igru uz pratnu svirala i mješnica. Divno je bilo glodati niomke u krasnijem dolamama, a djevojke vite kao jele, gdje im na prsima oskacu đerdani i prelijeva se bijeli biser. Kad dovrši igra, usta lcnez iz stola, a za nime i ostali vijećnici, te će u stonu crkvu da slušaju službu božiju. U crkvi se bilo zgrnulo mnogo naroda, a pod samom kubom vila se zastava Matije Korvina, koju je on republici darovao a Niko Pribisalić u grad donio. Iza službe božije narod se mirno razide svak svojoj kući. Poslije podne bilo je pregledanje vojske sastav]ene od se]aka iz bližnijeh sela Župe, Rijeke, Konavala i s bližnih ostrva, svi u krasnomo odijelu i oružani oštropercima, perjatim sulicama, sjekirama, mačevima, štitovima, strjelama, koplima, lulcovima i drugim bojnim spravama, sve lijopo uvrštcni dva po "dva pod svojim barjakom, svako selo za svojitn vodom; a među nima stajali su poneki prerušeni lndi, pjevajući narodne pjesme, a pred svijem selački svirači. Prije nego će u grad, razdijeliše se u dvije čete, s vodom glavnim na konu, obučenim po starome običaju u gvozdeni oklop. Sve je ovo đavalo svečanosti neko bojno obličje. Tako redom u]egoše u grad, pa tri puta obilazeći svaki put pokloniše se knezu, koji ih je čekao sa vijećnicima ispod dvorskih svodova, a pucahu iz svojili pušaka pred dvorom i okolo svega grada. Glavni voda, koji je bio jedan od dvornika, nosio je u ruci zastavu, kojom je svuda po gradu hitro izvijao i lako je okretao. Nakon malo zvona navijestiše da je doba od večerne, a narod se skupi pred stonu crkvu, ostavivši po srijedi slobodan prolaz, kud su ophodnim redom prošli najprije franjevci i domenikanci, pa napokon i benediktinci, da prisustvuju u stonoj crkvi svečevoj večerni. Prvi se posadiše na desnu od pjevnice, a na lijevu drugi, dočim benediktinci pristaše uz sakristiju. U toliko dođe