СРЂ

- 384

što je sonet „Sutvu", oslabjena onakim stilom. To je sve isto kao kip divne koncepcijfe ali slabo isklesan. Da Tresić malo boje proučava stibove, da ima malo autokritike, mog'lo bi ga se bez sumne i bez ikakva prigovora staviti o bok Kranceviću. A ovako je iza nega. U ovoj knižici ima krasnih soneta, originalnib kao „Sutvu", „Jematva", „Pjesnikova krila" i onda svi oni „Viencić Jubica Manci na grob". Tresić više uspjeva u pjesmi, gdje mu srce vlada, ili gdje usima siže iz prirode, nego li gdje refiektuje, gdje se zadubluje u filozofiju. Pa ona neka negova mržna na svijet, ono gađene, tako je banalno, da postaje gdjegod gola golcata proza. Takvi su soneti: „Pjesnički vijenac", ,.Zabe", onda onaj: „Nad jazom očaja". Kako rekosmo, divno je ono deset soneta: „Vienac |ubica na grob Marici"! Sve jedan jepši od drugoga, a osobito II., IX. i X. Ima među sonetima i jedan uspjeli iz naše okolice t. j. ,,Na groblu sv. Mihajla u Lapadu". Tresić je pokazao i ovim novim svojim djelom, da je on u istinu pjesnik, mislilac, ali da mu umjetnicka strana u mnogim pjesmama hramje. Dubrovnik, 8 travna 1904. B. M.

Jir

f