СРЂ

чупа -р^еловил Б Е О Г Р А Д Jk\j —ј ■*-, -» X.uka— Celović Luka B fc2.9 D ocj®®tfdPIIW»zi. ' ~~ * ^ ф „Sutonski soneti" od Dr. Tresića-Pavičića. Naklada M. N. Spuževiea. Zagreb. Kad je ono pred nekoliko godina (1891.) Dr. Tresić izdao svoje prve pjesnie „Giasove s mora Jadranskoga", po kritikama cinaše se, da se je i u nas rodio genijalan pjesnik. Svud panegirici, svud kovana u zvijezde tako, da si se cudio, kad si proeitao tu zbirku i pitao eemu ti slavospjevi, cemu to? I nijesi mogao da protumačiš. Ima u toj zbirci lijepili pjesama, ali i ono izgubi čar i jepotu, kad poslije naiđeš na koju takovu da ni u prozi ne bi mogao što slicna kazati. A ipak slava, hvala i uzvisivane. Kad je pred tri cetiri godine Slovacić izdao studiju o Tresiću, navališe tako na n mnogi kritičari, pa i sam Tresić, da je jadan covjek morao umuknuti, premda je bio najavio, da će izdati niz studija o hrvatskim kniževnicima. Sugeruje li tim kritićarima Tresić? boje li ga se? nameće se pitane. Slovačićeva kritika bila je savjesna, premda je u nekim tackama prenaglivao. Cemu ta strava pred Tresićem? Eto je sada izdao svoje „Sutonske Sonete", pa pogledajte kritiku (ako se tako može nazvati ona pisanija) mladog pjesnika(?) B. Lovrića u „NoVomu Listu", pak ćete se čudit, kako taj čovjek taka šta može da napiše. Pročitajte panegirik u „Jadranu" broj 14. pak ćete vidjeti, da takvih slavospjeva nije imao ni sam Carducci. Nadamo se da mi ne ćemo zabasati, da nama ne će sugerovati ni Tresićeva osoba, niti da ćemo mi iz kakve pizme ocrniti Tresića. Sutonskih soneta ima tačno 99, a da ih je ukinuo barem 30,^ knižica bi bila izvrsna. Ali, želiš li pročitati te sonete, mo-. raš se znojiti. Upravo grozno! Onaj teški stil, oni zamršeni periodi tako te muče da ne možeš pojmiti. Svaki Tresićev sonet tseba da pročitaš najprije pomhivo jedan put skupjenom pameću, da pomno analizuješ period po period, pa pročitaš malo brže drugi put i onda treći, i tek ćeš ga razumjeti. Grehota štoje često onako lijepa, onako originalna koja misao, kao