СРЂ

— 400 —

rijec ovu sa pakosno (zlobno), s rđavom narnjerom, pripisujući istu sramotnom djelu sadržanom po sebi samom; drugi pak, najposlije, drže, da to znači, da je to kra] raški za svoje zlo, t. j. na svoju štetu i nesreću učinio, aludujuei (cilajući) tijem na žalosne pošjedice, što su ga otud snašle. Ali među starijim tumačima nijesu svi pomiš]a|i na pravo krivotvorene, a prvi medu nima anonimni tumač djela „Riccardiana", koji veli: Che non fa la sua moneta, che appar veneziana, cosi giusta come i Veneziani, e регб đice che male aiustd. I ovo je tumačene potkrijep]eno od raznijeh novijih pisaca, osobito od g. F. Zanetti-a (De nurmnis regum Mysiae seu Rasciae, Venezia 1750); od g. Ferrari-Cupilli-a (Angelo Nani. Saggi di critica storica e letteraria, Zara 1875) i od S. I^ubića (Opis jugosl. novaca, Zagreb 1875). Osam]eno je ostalo mišjene g. F. Nott-a, izraženo u Лvvertimento (napomeni) na treću knigu Avventuroso Ciciliano di Busone da Gubbio, izdanom od nega za prvi put god. 1832., gdje (na strani 356. preštampana milanskog od G. Silvestri-a) piše: „Aggiustare il conio" daje nam prije pojam udesiti ili ispraviti račune; za to bih lakše vjerovao, da je kra} Raške imao da uredi interese sa Mlecima, a da se on vladao nevjerno i sramotno". Ali ovdje jasno se vidi, da se ne će moći suditi o raznijem varijantima, niti. utvrditi pravi smisao Dante-ovog st.ilia, ako se prije ne upoznade tačno historijski fakat, o kotn je pjesnik mislio. Sve se to osniva još jednom na tome, što je Foscolo jasno i duboko pronikao u raspravi svojoj: Discorso sulla Commedia di Dante, koja je,poslije toliko godina, i danas u mnogijem stvarima od osobite znamenitosti i vrijednosti. „Historija ne budući do danas mar ]ivo primjenuta na jKijem, koji je poglavito historičan, mnoge su stvari od više vremena iskrivile i pojem i liistoriju, te navukle tminu svrli tmine". Tri su dakle historijska pitana, što nam se prikazuju: koja je to zemja bila Raška, koga kraja raškog Dante spomine, i kako on male aggiusto ili vide il conio di Venezia (kalup mletački). U Dante-ovo doba, pošto je italijanska trgovina, kao i trgovina čitave Evrope, težila k Istoku, države i narodi balkan-