СРЂ

— 449 —

god. 1678., t. j. jedanaest godina poslije ovoga doba, kad je volio žrtvovati svoj život nego se iznevjeriti svojoj domovini, milomu Dubrovniku, te s toga i umrije kao poslanik u tamnici u Silistriji. Negovu slavu ovjekovječiše zahvalni Dubrovcani ovom spomen-pločom: D. O. M. NICOLAO DE BONA IOANNIS FILIO SINGVLARIS PRVDENTIAE SENATORI QVI DIFICILLIMIS REIP: TEMPORIBVS GRAVISSIMA LEGATIONE SPONTE SVSCEPTA AD VICINVM BOSSINAE PROREGEM, ET AB EO PER VIM SILISTRIAM AD TVRCARVM IMPERATOREM TRANSMISSVS, IBI DIVTVRNO IN CARCERE PRO PATRIAE LIBERTATE CATENATVS OBIIT, MORTE IPSA, ANIMIQVE CONSTANTIA IMMORTALITATEM NOMINIS IN OMNEM POSTERITATEM PROMERITVS. HOC ЕХ SEN:: CONS:MONVMENTVMHOMORISETMEMORIAEPOSITVM. ANNO MDCLXXVIII.

QUI LAPIS VETEREM AULAM SENATORIAM INCENDIO ET TEMPORUM CASIBUS CORRUPTAM DIU ORNAVERAT IN VESTIBULO AEDIUM CIVICARUM POSITUS EST ЕХ CONSILII PUBLICI SENTENTIA A. D. XI. KAL. SEXT. MDCCCLXX. Ovo znači: Deo Optimo Maximo. „Nikolici pl. Buniću Grivovu, izvrsne muđrosti senatoru, koji u vrlo nepogodnijem prilikama Republike, primivši sam sobom preteško poslanstvo k susjednom bosanskom paši, i od nega silom poslat u Silistriju turskomu caru, tu nakon dugotrajna tamnovana u gvožđima za slobođu domovine umrije, zaslužujući upravo smrcu i značajem slavu neumrlu za vijeke. 29