СРЂ

— 458 —

da na mjestu mole Boga, pobjegli od straha iz kuće — te više mrtvi nego živi đošli u gospođe Ane Lukarićeve u Lapad. Oko kuće ostalo je sve mrtvo i pusto. Poetička tajinstvenost, koja se je nazad malo vremena ondje krila među tihanim drvećem, iščeze posvema. Krasni vrt blo je sasvim zapušten, a na kući oko prozora svila se paučina. Ko je poznavao prije taj ubavni kraj, lijepu kuću i raskošnu gradinu, pa vrativši se sada i videći sve to pusto, bez života, melanhonično, bio bi se začudio; našao bi jedino čobane uz niliova stada, gdje pričaju jedan drugome kojekakve bajke o lijepoj Leni i nesretnom Ivanu. (Nastaviće se).