СРЂ

— 464 —

DA JA IMAM... — i. E. Da ja imam Dantove krepčine, Koji stiliom kao ognem žeže; Šekspirovo oko, koje seže U najtamn'je srca dubočine; Volterove jošter šprdne fine, Ispred koje mnoga bajka leže; I mudrosti Kanta koj' zaveže; Svjetovi su mozga paučine; Pa Bajrona i Negoša sjetu, Te vidješe sve stvorove bone, Gdje se dave u smrtnom trepetu; Zakleo bih bogove sione, Da dovedu iz podzenfia Letu, Da s' izlije širom vasione.

M 0 R S. — I. E. Kruto žane smrtna kosa, Stvor je pod nom kao rosa Pod suneanim zrakom, Nezamjetno koji pije Suze, koje zora lije Rvući se s mrakom. &