СРЂ

— 475 —

Svi su odgovori bili različni. Kra} ne primi ni jedan i ne đade nikome obećanu nagradu. Da bi dobio ma kakav zadovolavajuć odgovor, riješi se da svoja pitana postavi jednome pustinaku, koji se sa svoje mudrosti bješe daleko proeuo. On je živio u jednoj šumi, koju nikad ne ostavjaše i gdje ga obično pohađahu samo siroti ludi. S toga se kraj. preobuče u prosto odijelo. Ne daleko od pustinakove ćelije zaustavi svoju tjelesnu stražu, pa se uputi pješke ćeliji. Tu zateče pustinaka gdje okopava lijehe pred kolibom. Ivad opazi kraja, pustinak ga pozdravi i produži rad. Bio je to čovjek sitan i slabunav, tako da bi uvijek, kad bi lopatom izbacio nešto zemje, tešto zastenao. Kral mu priđe s riječima: Dođoh k tebi, mudri ćovjece, da čujem tvoj odgovor na ova tri pitana: koje vrijetne treba čovjek da izabere za svaki posao, tako da se poslije ne pokaje; koji su |udi čovjeku najpotrebniji, pa da se s nima više bavi, a s drugima mane; najzad, koji su poslovi najvažniji, dakle s kojima se prije svega treba baviti? Pustinak sasluša kraja, ali mu ne odgovori ništa, već pjunuv u šake produži kopati zemju. — Ti si se već umorio, mišlaše кгај, daj mi lopatu, ja ću za tebe kopati. — Hvala ti, reče pustinak pruživši kraju lopatu, pa sjede na zem|u. Pošto je kra| dvije lijehe okopao, zastade i ponovi svoja tri pitaha. Pustinak ne odgovori ništa, već ustade i pruži ruku za lopatu. — Sada se ti odmaraj, a pusti mene da daje kopam, reče on. Ali kra| mu ne dade lopatu, već produži rad. Prođe jedan sahat pa i drugi; sunce skoro zađe za drvećem. Kraj zabode lopatu u zemhi i reče: — Došao sam k tebi, mudri čovječe, da čujem tvoj odgovor na moja pitana. Ako ne znaš da mi odgovoriš, onda bi bar reci, pa da se vratim doma. — Gle, eno gdje neko juri pravo k naina, reče pustinak. Hajde da vidimo ko je to. KraJ se oknete i vidje gdje iz šume trči k nima nekakav bradati čovjek. Tijelo je obuhvatio rukama, ispod kojih je cu-