СРЂ

— 519 —

vrijeme bili u trgovačkom prometu, najzad u Refor. Ragus. (sv. I i II, Zagreb 1879-82) god. 1303. i 1806. naređuje se općinskijem činovnicima, da zaplijene i unište krivi novac. Općina g. 1327. pooštrila je mjere, naredivši da falsifikator comburetur ita quod moriatur. 1 ) Godine pak 1362. podigla se bijaše čitava galama protivu groša kotorskijeh falsi et de ramo, koji su imali biti zaplijeneni i uništeni; najposlije g. 1394, uvidjevši vajda da strogost nije ništa pomagala, naređeno bijaše samo quod quilibet nostri officiales et quae alia persona civitatis et nostri districtus teneatur sub vinculo sacramenti rumpere grossos falsos, qui pervenerint ad eorum manus, si noluerint accusare illos a quibus eos habuerint. 2 ) Ali ni u Dubrovniku, kao ni u Mlecima, ne spomine se moneta falsa raška ili brskovska; nego kao u Mlecima spomine se jedan nadodatak super grossos de Brescoa (Reform., sv. II), ne govoreći da su i ti groši krivi. Pomoću statuta dubrovackijeh produžujući se pitane o novcima od 1316. đo 1394, a pošto ni otud nije mogao biti označen falsifikator, tijem još više bijaše oslabjelo mišiehe komentatora, da je kra} raški u Božanstvenoj Komediji Uroš. Otud se zakjučuje, da sa samijem dokumentima ne može se riješiti postavjeno pitane; no da li će se to moći ispitivanem tipa mletačkijeh i srpskijeh groša iz XIII i XIV vijeka? Da vidimo. Mletački groš, nazvan još matapan, kovan je od g. 1202 do okolo 1472. g. Na naličjuje: Spasitel (na prijestoju, oko gloriole: jg \'g, a na licu: sv. Marko predaje duždu zastavu, ispod koje stoji napisano DVX, dok naokolo čita se ime istoga dužda latinskijem pismenima i ime sveca zaštitnika (S. M. VENETI). Naličje slično je savremenijem vizantijskijem novcima; ali nije lice, koje kod nih obično prikazuje cara, a gdjekad i caricu. Ovaj tip vizantijski nalazi se identično reprodukovan na bugarskijem i srpskijem novcima s istijem ćirilovskijem pismenima i to sve ') Bude na smrt spalen. Stat. ibid. o. 84. a ) Ibid. Anno 1394 die 26 maji. Da j'e svaki naš činovnik ili ma koje lice iz grada i oblasti naie dužno pod zakletvu prelomiti krive groše, te dođu do nihovijeh ruka, ako ne ushtiju tužiti one, od kojijeh su ih dobili.