СРЂ

— 484 —

i prodirni sarkazam, kojino viri skoro iza svake Riliardove besjede, e čisto vidiš, da se naj prije samijem sobom, pa cijelijem svijetom ruga. Za Riharda, više no za Avgusta, svijet je bio doista teatar, a on jedan od prvijeli glumaca, koji je svoju daću — od vole ili od nevoje — morao do kraja vršiti. Na kraju upozorujem čitaoca, da se na biješke ni malo ne osvrće, jer one imaju vrijednosti samo za strukovnake. Iz „RIHARDA III." Čin I. — Pojava II. London. — Ulica. [Nose truplo krala Henrika VI-а na otkritom mrtvačkom odru u pratiii vlastele pod alabardama i knegine Ane kao kajaliee]. Ana: Odložite vaše časno breme, (To li čast se u lijes zaklana) Dok ja poštu žalovana dadem') Ranoj smrti pobožnog Lenkestra. Leden-sliko tužna svetog kraja! Bl'jed pepeo Lenkestrove kuće! Oj od ovog kralevskog kojena Ti beskrvni ostače! Dopusti Neka tvoga ja prizovem dulia, Da kukaiie čuje b'jedne Ane, Udovice tvojeg Jeduarda, Jeduarda, tvog zaklanog sina, s ) Prosukana onom istom rukom, Sto je i te udarila rane! ') obsequiously lament (s počitanem jadikujem) a Nijemae prevodi, zaveđen valda od vrlo slične riječi obsequies = sprovod: zur Leiehenfeier klage. — I Talijanac bez potrebe rasteže: pagare il tributo delle mie iagrime. ') to thy slaughter'd son, stabb'd by the self-same hand . . . (tvom zaklanom sinu, probodenom od one iste ruke . . ) — Nemacki: „deines Sohns eriourgt von jener Hand" — netačno i ne odgovara istini, jer i povjest kaže da je Jeduarad poginuo od mača, pa i sam Sekspir to iznosi u III. dijehi Henrika VI. Osim toga izostavleno je slaughter'd , a jener ne odgovara zamjenici self-same. — U Ruskonija je tačno.