СРЂ

— 583 -

bete, kraju škoeki! — A Benku: Zdravo Benko, hreče kraJevskoga pokojena! I u isti se mah Mekbet preobrazuje, kano udaren čarobnom šibikom. Iz bezdana negove duše nasrće odjednom na površinu ru]a crnijeh misli, te se prije nijesu nigda niti nagonom u hernu pojavile. On je popio otrov, što će ispuniti ne samo negovu žalosnu sudbinu, nego i onu tolike druge čejadi, što je — jednako kano i on — onako krutu nijesu zaslužili. Naprasno hvata mu evrsta korijena u duši mutna namjera — više nalik slutni no odluci — da ubije kraja i da tako obistini proročanstvo. I sad se pred nama razvija užasan prizor: „snaga čovječja u borbi sa silom usuda". Junaštvo, poštene, vjernost, dobrota, moralno čustvo Mekbeta gdje se opire vo|i sudbine. Zalud se natežu um i vrline hegove da poduše taj krvavi nagon. Zalud ustaje negova savjest na samu pomisao stravičnoga zločina. Usud pomućuje mu um halucinacijama, a tuli mu savjest nagovorima negove žene. Za to je dakle nebo podaio Mekbetu jubjenu i darovitu suprugu, jedino da ga ona može na nedjelo sokoliti? To je dakle ta domaća sreća? Za to mu je podalo plemenito porijeklo, da mu je lašne uziti na prijestoje? Za to mu je udijelilo ratnu slavu, da po krajevoj smrti zemja odabere svoga naj bo|ega junaka za kraja? Za to i bogastvo, da uzmogne čejad mititi i sebi stranku stvoriti ? 0! kad znamo svrhu, kako su nam tamni puti usuda jasni! Koli je prema tome nevina Šlegelova kritika o Sekspirovu Mekbetu! Cujte: „Pjesnik je htio pokazati, da, ако se na zemlji dobro i zlo nieđu sobom bore, to se ne zbiva bez propuštena Božjega Proviđena, koje obraća u opće blagodati proklestvo, te je nekolicina ludi na sebe navulclo." Ovo voha tamjanom. Jest iijepo, ali je odveć plitko. Tu je božje proviđene ukikani darvinista: brine se, biva, za dobro cjeline, po svijeh sedam zakona selekcije! — I ovaj je passus lijep: „Pjesnik na kraju dijeli praveduu plat,u(!) svijem licima svoga dramata. Ona, koja je najviše kriva(!) krajevu ubojstvu, ladv Mekbet, umire od bojetice, uzročene grizodušjem .... Mekbet je jošte dostojan(l) da umre od junačke smrti na razboju. Hrabri Melcduf, osloboditej svoje domovine, dobiva satisfakciju(!!), da može svojom rukom kazniti ubojicu svoje žene i svoje đjece .... Benko plaća naprasnom smrću častohiepnu radoznalost(!), što ga je ponut-