СРЂ

— 624 —

v

Ministarstvo prosvjete u Srbiji izdalo je u jednoj zbirci sve narodne pjesme o ustanku srpskom na Turke pod Kara-Đorđem. Ova je kriiga štampana гт sto liilada primjeraka i namijcriena jc narodu. * Dubrovaclei statut. — Jugoslavenska akademija izdala je DubrovaŠki Statut od g. 1272, koji su uredili učeriaci svjetskoga glasa V. Bogišić i K. Jireček. Ovaj statut nije bio nikada štampan, te je bio nepristupacan učenomu svijetu. Urednici su upotrijebili pet rukopisa. Sam statut (Liber statutorum civitatis Rag'usii compositus anno 1272) ima osam kriiga. Pred statutom je predgovor ili ti uvod, koji je uprav duboka studija o dubrovackom pravu. Dubrovački statut odlikuje se izvornošću. U uvodu urednici se mnogo bave životom i radom Prana Gundulića, jednoga od najbolih pravnika u starom Dubrovniku. Poslije uvoda dolaze pravni spomenici dubrovački, stari od g. 1272. Iza toga slijeđi tekst statuta s kritičkim apalatom. Da|e je nadodat dodatak, koji sadrži tablice i marginalne primjedbe starih rukopisa, pa komentatorski rad Frana Gundulića. Napokon su urednici sastavili indeks imenica i glagola te kronolosku tablu. Cjelokupan utisak je uprav odličan. Djelo je baš dostojno svojih urednika i izdavača, ,.Новое Времл" u jednom od potoriili brojeva donosi lijep prikaz K. Skalkovskoga o akademijskom izdariu dubrovačkoga statuta. Pisac je osobito zahvalan velikim naučnicima V. Bogišiću i K. Jirečeku, što su ovom kritičkom publikacijom pružili lijepih podataka pravnicima, koji se interesuju komparativnim zakonodavstvom, pa završuje, da je ,,za slavenska istraživaria dubrov. republika jedna od najzahvalnijili, te da predstavla značajnu čirienicu pretopleria Romana u Slavene". Č i t u 1 a. Sima Luhin Lazić. — Ovaj veliki patriota, koji je vas svoj život posvetio radu za probuđerie narodne srpske svijesti u Hrvatskoj, zaklopio je svoje oči rano, u četrdesetoj godini svoga života, Bio je urednik šalivoga satiričkoga lista „Vrača Pog'ađača", u kome se ogledala riegova šala i satira, a poznat je i kao pisac „Kratke povjesnice Srba", „Srba u Davnini", Srbina od Srbina". Ova je djela on obrađivao s nepouzđanim izvorima, a pisao ih je tako prostim i jasnim stilom, da ih mogu lako da citaju i oni koji su tek pismeni, s čega su i bila i rasturena u veoma velikom broju egzemplara među narod. Napisao je i zbirku pjesama „Divli čovjek", u kojoj se nalazi i veoma lijepih mjesta, navlaš rođolubivih. Napisane su neusileno, a odvajaju, kako već rekoh, patriotizmom rastužene, ojađele srpske duše. I onc obiluju jedrim humorom i satirom, koja ne prelazi granice i ne zalazi u trivijalnost. Svaki znamenitiji momenat u srpskom narodu vidjetje u riegovoj pjesmi, gdje kadkad omirišemo i priličnu lirsku visinu. Zaželivši pokojniku vječni mir i pokoj, mislim, da ne će biti na odmet da pri kraju navedem one lijepe riegove stihove, što ih je posvetio Dubrovniku: Ozaren srpskom sv'ješću Dubrovnik žezlo prima Da lučem l'jepe sloge posv'jetli nama svima, Pa sv'jetli, svjetli, vladaru sirieg mora, I preko ovili po]a i preko ovih gora! Ta tvoj se ods'jev čvrsto i s našom dušom slio: Ta brat je mio, ma koje vjere bio. Fr. V. K.