СРЂ

škog'a. konservatorija, zadivi prašku publiku. Dugo ,je radio na operi „Роrin" ili „Oslobodeiie Hrvata ispod jarma franaSkoga", koja se predstavlala oktobra 1897. To je bio triumf Lisinskoga medu lirvatskom publikom u potpunoj jačini rijeoi. Libretto „Porina" i „Lubavi i Zlobe" je iz pera pjesnika Demetra. Pouovo ističemo, da nas je, kao prijatelo slavenske umjetnosti, ova apatija silno dirnula, a završujemo pjesnikovim rijeeima: „Narod, koji svoje mrtve štuje, Na prošlosti budućnost si snuje. Nemo. Č i t u } a. f Antun Čehov. — Jedan od najpopularnijih današriib ruskib pripovjedaca Anton Pavlović Cehov zaklopio je za navijek svoje ooi, rano — u četrdeset četvrtoj godini svoga života. Danas u ruskoj literaturi, uz velikoga romancijera i moralnoga filosofa Tolstoja i Maksima Gorkog'a, najveći je talenat bio Cehov. Cehov je najinteresantnija, a bez sumrie i najznamenitija pojava mlađe ruske naturalističke škole, koja je zamijenila Turgerieva, Dostojevskoga, Gončarova i dr. On se rodio u Taganrogu god. 1860. Svršio je gimnazije zatim međicinu u Moskvi. Za svoga đakovaria imao je Cehov da se brine ne samo za sebe nego i za čitavu porodieu; svojijem radom morao je da izdržava sebe, roditeje i braću. Možda se već i od tada u riemu zametla klica teške bolesti, sušice, koja ga eto sada u grob svalila. Još kao đak javla se Cehov svojijem šalivijem pričama u humorističnijem listovima, pa poslije u „Novom Vremenu". Negove priče treba čitati s ozbilnošću i razmišlariem, pa da ih se tek tada može pravo i istinski shvatiti i razumjeti; samo mislen čitalac može, pače mora, da nađe u riima prave duševne naslade. U prvijem se svojijem radovima Cehov javla kao humorističar, ali je znao katkad i takovili pripovijedaka napisati, da čitaoca čisto sjeta obuzme. Negove ozbijne pripovijetke duboke su i snažne. Napisao je koju stotinu pripovijedaka i dobar broj pozorišnijeh đjela. Od većijeh pripovijedaka spomiriemo; „Dvorana br. 6.", „Selaci" „Dvoboj" i dr. a iz dječijega života: „Varika", ,,Dj eea", „G riša" i t. d. Cehovleve su novele jasne i umjetnički zaodjenute. U jednoj malenoj, sitnoj pripovječici zna on predstaviti tipove, situacije i same momente Judskoga života tako, da ih teško čitalac može zaboraviti. Takav je i Maupassant u francuskoj literaturi. Cehov se mnogo prevodio i prevodi u sve kulture jezike, te nema gotovo nijedne kriiževnosti u Jevropi, u kojoj nije prevedeno što riegovo. A prevođen je prilično i u nas. I „Srd" je donio u prijevodu do sada ove riegove pripovijetke: „Gospođe", „Psss!", „Neuspjeh", „Medvjed", šala u jednom činu. Fr. V K.