СРЂ

- 688 —

216. Tere s mnoštvom od putnika, К1 u tursku zemlu iđahu, Gdje bogatstva prem velika S trgovinom dobivahu, 217. Neka u mnogoj slavi i dici Svu gospodu služe i dvore, Otidoše svikolici U Bunića tad prid dvore. 218. Otkli zaedno s i'iim opeta K Jakimiru idu i hode,*) Lubležlivo ki ih sreta I u kobi dobre zgode. 219. Ter svi tako sadruženi S Konala se uputiše, Gdje svakomu stan jubjeni U to doba jošter biše. 220. U grad s Pila tiho ulaze, Neka iz grada budu iziti Po Zakonu starom, da se Na put budu otpraviti. 221. Vidjet ih je četa mnoga, Svak u lijepom jezdi redu Vrhu koria junačkoga, Sreću noseć u pogledu. 222. Dva plemića gospodita U toj družbi suneem sjaju, I lica su ponosita Korie ohole ćim vladaju. 223. Korie, ki su obuzdani Zlatnom uzdom i bogatom, Kiem pokrovci jesu tkani U l'jep način suh'jem zlatom. 224. Jariičari put im čine U velikoj službi i sc'jeni, I od ostale sve družine Dvoreni su i sl'jeđeni;

225. Svione st'jege ke nošahu Dva koriika u radosti, Blagi vjetri rastvorahu U drag način l'jepo dosti. 226. Ter u igri te razblude Naricahu poklisarom, Da će smirit sej požude Prid otmansk'jem siln'jem carom. 227. Oni tako l'jepo jezde U načinu gospodskomu, Sjajuć kako dvije zv'jezde Gori u po}u nebeskomu. 228. Put ih sreta odasvudi, Sniženo im ter se klaria, I svaka im dobra žudi, Držeć u riim sva ufaria. 229. Ali bivši dojezdili Kod pristola visokoga, Gdje vlađaoci izredili Vrh mjesta se bjehu toga ; 230. Polclisara dva sniženo Prid gospodu pristupiše, Ter se s koria umileno Redom svjema pokloniše; 231. Gdje h vajen'jom načinima Primiše opet sv'jetle časti, Čim gospoda daše riima Na običajnu svoje oblasti. 232. Tu gospodski još dvorani S dvornom službom liih sretoše, Ter medu in'jem izabrani S riima na dvor otidoše. 233. Družeći ili dokle zaedno Svi na Ploče dojahaše, Gdje oni sebi starie vr'jedno L'jepu u dvoru izabraše;

234. Čekajući blagajnici Tu s haračem dokli dođu, Da u gospodskoj sv'jetloj dici Određeni na put pođu.

VIII. Pjev.

Poslanici dakle su bili već izašli svečano iz grada i nalažahu se u manastiru Sv. Jakoba dne 27. maja. Gospar Miho bješe potomak jednog od Svetojakopskijeh kaluđera, slavna naukom, koji bješe odavna preminuo i kojega i đanašni Dubrovčani s velikijem štovanem spominu. Za večei' 27. maja poslanici bjehu pozvali na veceru trojicu vlastele t. j. gospara

*) t, j. Palmotiću.