СРЂ

— 689 —

44

$ Frana Tudizića, gospara Điva Karla Sorga i popa Dum Mata Getaldića. Biće se blagovalo po svoj prilici u jednoj od četiri sobe pri zemji, koje gledaju put Lokruma. Уебега bješe za6inena ugodnijem razgovorima i duliovitijem dosjetkama. Na jednom će Dum Mato Getaldić ili ozbijno ili u rugu gosparu Mihu: „Gospodo, da smo vam priporuceni; sad vi tamo idete." — Gospar Milio odvrati, da mu se ne treba preporučiti, jer je pop. Iza nevine popove primjedbe, gospar mu Đivo odvrati: „ O faresti come tuo cugino, che si e sfratato?" (Ili bi ueinio, kao rođak ti, koji se raskaluderio?). Kad mu Getaldić, smjerajući na hegovu možda nepristojnu ženidbu, odgovori, da to ne bi bila nikakva sramota, samo kad se ne bi oženio, gdje nije pristojno, gospar Miho počme prijetiti. Odnoseći se na prijethu, Getaldić osijeće i гебе: „Kad bi bilo, i ja bi' na drugi naćin". Gospar Miho plane od jeda, zgrabi jedan svijećnak, baci ga na popa i rani ga poviše oka i ispod nosa. To se dakako ne dogođi tiho, jer sada odmah dotrče u sobu oci kaluđeri, to jest posmrtna u Isusu braća onoga glasovitoga kaluđera, koji je bio jedan od predaka gospara Miha, te iz usta popa Getaldića ćuju, što negov potomak bješe učinio u samostanu, jer ih pop dočeka riječima: „Vidite li, što mi je ovi mahnitac učinio?" Ovako ponašane bješe osobito nedično za gospara Miha, jer on, potomak onoga slavnoga kaluđera, bješe počinio prestupak uprav u mjestu, gdje je pokojnik živio i gdje su mu možda mrtve kosti ležale, jer je gospar Miho bio u osobito nežnom položaju kao poslanik pred turskijem carem i jer je Getaldić bio negov gost, a kao pop imao je zaštitu kod nadbiskupske vlasti. Sreća za gospara Miha, što je nakon pet dana dao popu pristojnu zadovojštinu. Malo vijeće o prestupku vodilo je pravdu dne 12. juna, a vijeće mojenika, komu je stvar ustupjena, raspravjalo je o noj u svojijem sastancima od 16. i 17. juna. Taj dan završi se posao bez osude zbog zadovojštine, koja primiri popa.