СРЂ

— 694 —

god. 1827. u crkvi sv. Klare u Avinonu. Kao iz raznih soneta, talco iz Secretum-a i iz treće ekloge razabire se, da je ona izlazila u susret Petrarci samo u koliko joj je nezina dužnost kao supruge dopuštala, a inace bila je nepristupna, i ako je podržavala prijatejske veze s velikim pjesnikom i prema nemu nežno osjećala. I na ovaj se nacin lalco može protumaciti, što je Petrarka iskazivao u stotinu pjesama, koje je napisao do nezine smrti (6. Aprila 1348.), od kojih su mnoge uzvišene i nežne, ali mnoge također uvijene i nujne. U nima se sad igra nezinim imenom, sad raspravla s epigramatskim konceptima i gubi se u dugim antitezama ili retorićkim flgurama, a s toga što je mnogo puta upotrijebio lauro za Laura, među prijateflma nasta mišjene, da Laura nije realna osoba, već simbol pjesnicke slave. Ovo je mnijene sam Petrarka pobio (Epist. rer. fam. 11, 9; Epist. metr. I., 7). A nije je prestao pjevati ni po nezinoj smrti. Stihovi spjevani u ovom drugom periodu odlikuju se bistrinom stila, nežnošću i poletom; a i jedni i drugi ističu se osobitom finoćom, savršenim poetskim stilom i nekim uzvišenim izražajem iskrene i žarke Jubavi, koja nije ni seksualna ni konveneionalna, pa ni odviše metafizična, već u pravom smislu ludska i prirodna. Ovi stihovi su izraz bonoga i dugoga kontrasta između strasti i razuma, sa konačnom pobjedom razuma. Sam ih je pjesnik pregledao, prebrao, uredio i sakupio u jednu pjesmaricu (Canzoniere), ne držeći se hronološkoga reda i umetnuvši tamo i amo po koju pjesmu drugoga značaja (jer on sam veli: non pur sotto benda — Alberga amor per eui si ride e piange), među kojirn ima mnogo lijepih i patriotskih. Cuđnovato, da je pjesnik više cijenio svoje latinske umotvore od talijanskoga Parnasa. Evo negovih riječi: S' io avessi pensa-to clie si care Fossin le voci de' sospir mie' in rima, Fatte 1' avrei dal sospirar mio prima In numero piu spesse, in stil pii rare. Ali svakako treba priznati, da mu je baš talijanski Parnas savio oko čela neumrli pjesnički vijenac. Istina da je Dante ispravio jezik i stvorio, da tako rečemo, poeziju; ali je jezik, uz vas negov trud, imao ipak nedostataka, a poezija zadržavala