СРЂ

— 706 —

se natječe Vezuv, mameći ti pogled svojom neprestanom promjenom. Rajski je to kraj, zanimiv za povjesnicara i starinara isto kako i za pjesnika ili slikara. Ovdje bijaše već u staro doba stan bogova; tu su se prvi Grci na italskom tlu nastamli; ovuda su odlični Rimlani lastovali podavajući se raskošnu životu i naslađujući se umjetnošću i prirodom. Dusi najslavnijih muževa iz zlatnoga doba rimskoga lebde nad ovim krajem. Učenak ovdje obnavja iz ruševina divne hramove, raskošne Jetnikovco i bajna kupališta. U istinu, ovaj se kraj pričina kao veličajan pod otvorenim nebom rasprostrt muzej umjetnina, starina i prirodnina. Pomisli sada nad ovim nepreglednim rajem, koji u sebi spaja sve Jupke draži i najdivnijo lepote prirode i koji šale nebu u jednom sve mirise zemajske — pomisli nad ovim blaženim krajem talijansko nebo i sunce, koje zapađajući šara božanskom, ružičastom bojom vrhove, a svijem šarama nebeskoga pasa i svim odsijevima najcišćega jasno-modroga bisera bočine Sdrne i Vezuva, ter u tisuću zlatolikih, grimiznih i pepelastih odsijeva odbija svoje trakove o okolne hridine i koje padajući usred požara trakova baca poput pozdrava sjajno svijetlo oko ponosnih zvonika slavnoga grada; pa mi kaži, ima li na svijetu što lepše, što svečanije, što slavnije, što opojnije od ovoga pira neba i zemje, pred kojim od toliko vijekova drliće od raskošja i igra od ponosa Vezuv. Koliki su pjesnici i slikari pokušali da nam svojom bujnom maštom i umjetničkom dušom prikažu onaj prizor, kada sunce na zalasku još jednom svojim slatkim, ružičastim sjajem regbi preobrazi ovaj kraj; more se neprestano pri tom mijena, sad je crvenkasto sa srebrnim okrajcima, sad opet kao ukočeno, žarko ogledalo od kovine, zatim se biba i prelijeva kao teška svila, u pećinama ili u sjeni primorskih stijena kao tekući ultramarin ili smaragd, a pod udarcima vesala bliješti sjajnim iskricama; gore se pričinaju sive, a kuće se napujske iz daleka bijele... Tu se diše čist vazduh, kao na vrhuncu brda; osjeća se pomiješani miris od mrče i ružice, a osluškuje šum mora, koje se o obale lomi, i pijev sitnih ptica, sakrivenih u gustoj zeleni domaćih voćnaka, koji se dižu i nihaju nad krovovima kuća poput ogromnih perjanica, kao da bi se htjeli raširiti, pa slubiti, te sav grad polcriti: to je ]ubavno gnijezdo, viseća ložnica, u kojoj kao da sanaš o vazdušnom