СРЂ

— 719 —

Sad, ne u .Zadru veo u srcu Italije, upraviteli jednoga pregleda sami, motu proprio, odlufiuju, da jedan dio svoga lista posvete radnama i prijevodima iz naše kniževnosti, i povjeravaju redakeiju te rubrike čovjeku, koji će svijestan važnosti zadatka znati da ga đostojno obavja, a pozvan je za taj posao kao iko. Kakvi bi smo mi bili, kad bi pred takom pojavom ostali apatieni te, po prirođenoj nam nemarnosti, .ni makli se, da kakvim god djelom pokažemo tim Judima, da nas još veseli, kad nam ko sto na milo učini, i da možemo još da osjetimo neku zahvalnost prama onom, koji livali i štuje stvari po nas svete ? Sa svim tim glavna crta našoga haraktera prevladuje: malo se koji Srbin ili Hrvat sjetio, da se na pregled pretplati, malo je koji naš novinar dohvatio jedan od onih zarđalih novinarskih klišeja, te od sveg srca zahvalio italijanskom listu na pažiii ukazanoj srpskoj khizi. Prosto im što se viđeniji i imucniji ne sjetiše: hoću da vjerujem, da oni za ovake poslovo nomaju ni toliko vremena, da pošalu na poštu 6 kruna za pretplatu, ali što se ne odazva i ne pruži plemenitom pothvatu svoju pomoe omlađina, to me boli. Naša bi omlađina bila u dužnosti, da i pretplatom i saradriom potpomogne taj list i olakša starcu uredniku teški zadatak, a riezina bi krivica bila, kad bi proimstila ovu, ne za stalno našim zaslugama uhvaćenu, već srećom pruženu nam prigodu, da doprineso ugledu naše kiiige i našega imena, i dopustila da se ovaj važni pokušaj izjalovi i propano. Ovo bi moralo da na srcu stoji svoj našoj, ali na osobiti način dubrovačkoj omlađini, kojoj su mnogi faktori omogućili, da italijanskim jezikom vlada kao Ji materinskim, srpskim, a davne joj tradicije daju kao neko prvenstvo na kriiževnom polu. Da Talijani poznadu našu kriiževnost, moralo bi najviše da na srcu leži dubrovačkoj omladini, jer bi riu od toga najviša slava zapaia. Dovolna će za me nagrada biti, ako i jedan sami omladinac pročita skromnu riječ i posluša moj savjet, a ja se nadam, da zrno ne će pasti ni na kamen ni među trrie. (Ne zamjerite propovjedalačkom tonu i nazivu zrno). C. d. Primjedba uredništva. — U ovom pitariu nama se čini, đajeomladina dubrovačka isto što i ona iz Zadra, iz Spjeta i iz Kotora. Svi ti omladinci irnali bi poznavati i srpski i italijanski. Sto se tiče prošlosti, istina, da bi na dubrovačku omladinu pala u tome poslu prva uloga, ali sama prošlost, ina koliko bila slavna, ne pravi lude, već Jubav, mar i vola. * Nova Sienkieu'iczeva trilogija. — Grlasoviti polski kriiževnik Henrik Sienkiewicz radi sada na novoj trilogiji historičkijeh romana, sličnoj već izdatoj trilogiji : „Ogriem i mačem", „Potop" i „Рап Volodijevski". Sienkiewicz je imao namjeru da napiše jedan roman iz dobe Jana Sobjeskoga ,,Na polu slave", ali sabravši građu uvjeri se, da ne će moći sve strpati u okvir jednoga romana, i tako odluči napisati tri romana iz toga doba. Prvi roman „Na polu slave" gotov je, a svršava opisom onoga momenta, kada Sobjeski na čelu svoje vojske, pomolivši se u crkvama Genstohova i Krakova, kreće protiv Turaka koji podsjedaju Beč. U drugomu će se romanu prikazati borba, koju je vodio zapad s istokom, poslavši svoje vojske u pomoć Sobjeskomu na obranu Beča. U trećem će romanu biti opisan povratak Sobjeskoga u domaju poslije svršetka pobjedonosne vojne. *