СРЂ

- 747

Antun. Ali, dragi moj Ivo, cluo si faciunt idem non est idem.') Ivo. Ala ti s tvojijem sofizmima! Antun. E pa misliš ti zbi]a, da će Autonomaši prevarit Hrvate, lcako su prevarili Srbe? Ivo. Ahal Dakle la va fra galeotto e marinaro,' 1 ) je И? Antun. Ne, ne; nego lasno je da mi prisvojimo Avtonomaše, kakvi su ovi u Dubrovniku. Govore naški кб i mi, krste se ku i mi Ivo. A ako ih ne probavite, riknuće vam na nos. Antun. Ne boj se ti za to; a nijesi vidio u zadnijem izborima? Nije bilo nikakva kompromisa. Ivo. A propos. Cestito ti! Dobili su našil Antun. Ma ko su to naši? Ivo. Znaš, Hrvati. Antun. Ma reci mi malo, otkad si ti Hrvat? Ivo. A ne vidiš da sam visok? Spomineš li se kad su u nas prije dohodili Graničari, svi veliki i stasiti? E dobro! Od onda se u nas govori visoku čejadetu: Pravi si Hrvat! Antun. Ali Granicari nijesu samo visoki, nego obli i krupni, ko na zdravje ja! A ti si bo'me vreteno. Ivo. Znam, znam; vidio sam te na kupanu. Pusta zalogaja morskomu psu! Antun. A ti bi mu iza mene služio za čackalicu! Ivo. Po Boga ti je lijepa! Nijesam se od tebe nado. Ma čuješ; kad govorimo o Graničarima, to su Srbi, znaš, jer je bo'me Granica poslala u Zagreb poslanike srpske. Antun. Tad bi valjalo pisat u Milan, da su ono 48. godine bili u nih Srbi a ne Hrvati. Ivo. Ta ti vaja tri careva grada! — Jest, sve što hoćeš, ma ima neko vrijeme da si na Srbe žestoko nasrnuo. Nijesu ni Hrvati sve čisto zlato. Znaš, hvala Bogu, za sve bruke u Zagrebu; znaš Antun. Znaš, livalaBogu, za sve skanđale 3 ) u Biogradu... Ivo. Qui bene distinguit bene docet:*) Velika je razlika u značenu i namjeri „bruka u Zagrebu" i „skanđala u Bio') Kad dvojica isto rade nije isto. ! ) Ođgovorilo bi onoj našoj izreoi: Ako si ti lukav i ja sam domišlat. 3 ) Sablazan. ') Ko dobro razlikuje dobro uci.