СРЂ

— 793 —

Otelo. Što to mniješ? Jago. Dragi gospodaru, Dobar glas je coeku i ženi Alem pravi od nihove duše. Ko mi ćesu krade, krade šurku; To je nešto, te bih reko ništa: Bješe moje, sada negovo je, I bilo je tisućama robom. Ali боек, te mi nešto guli Od mojega dobroga imena, Taj otimje meni od onoga, Stono nega obogatit ne će, A mene će prosjakom okrenut. Otelo. Hoću znati, boga mi, što misliš. Jago. Ne možete, pa sve da imate Moje srce u svojim rukama, Niti ćete, dok j' u mojim grudim. Otelo. Ha! Jago. Gosparu, o Bog Vas sacuvo I^ubomorstva, zelenoke zv'jeri, Stono sama sebi jelo spravla, Kim se žiri!— Blažen onaj rožan,') Te je stalan o usudu svome, A ne ćuti nevjernice svoje! Al' o! koje paklene trenutke Premotava боек, koji |ubi, A 'no ipak dvoumif koji sumna, A 'no ipak sa svim žarom ćuti! Otelo. Avaj jada! Jago. Sirak, a spokojan, Taj je bogat i pro brka bogat; Ama blago, neizmjerno blago, К6 zima je ubogo za onog,

') Oko ovog trudnog perioda uhvatiše se ukoštac sila komentatura. Nijemac (i ja) slijedio je Hanmer- ovo mnijeile, utvrđeno od Malone- a, dok je Ruskonijeva interpretacija samovolna i nema za sebe nijedno ugleđno ime. Evo je: E un mostro dallo sguardo avielenato, che corrompe c abborre l' alimento di cui si pasce.