СРЂ

794 —

Е 'no vazda obubožit strepi. Dobri Bože, srca mojih milih Oslobodi Ti od Jubomorstva! Otelo: Sto? Sto veliš? Mniš li, da ću sprovest Vas svoj vijek u tom ].ubomorstvu I sveđ sl'jedit mjesečeve m'jene S iznovicnim podozrenem? — Ne ću: Jednom sumnat, to je jednom osjeć'. 1 ) Slobođno ti da me jarcem praviš, Napenem li duševnu rabotu Na taj nadut i napuhan utvor, Na kojega ti si nišanio. Ne; ja ne ću Jubomoran postat, Sto mi reku: „žena ti je l'jepa I vrlo je zabavna i pjeva, I^ubi društvo, slobodnog je zbora 2 ) I igra se i bala ti đivno". Gdje je krepost, to je kreposnije; Niti ja ću va]da isukati Iz svojijeh slabih dostojana Ni najmanu bojazan jal' sumnu, Da je mene odbjegnula luba; Jerbo ona imala je oči, Pa je mene obrala. Ne, Jago: Hoću vidjet, prije no ću sumnat; Kada sumnam, hoću i utvrdit; A po tvrđi nema veto ovo: Ca ja Jubav ja |ubomor, uput. 3 )

') Ruskonijev je prijevod leksikalno tačan, ali jestetički pogriješen: se una volta sola n'entra il dubbio, irrevooabilmente mi determino. — Uporedi sa Slegelovijem: einmal zweifeln macht mit eins entschlossen. 3 ) Feeđs ivell Nijemac prevodi: gedeiht, a Talijanac: s'adorna. — Maiia je pogreška pak što je is free of speech (slobodna je govora) prvi preveo: spricht scherzend, a drugi: ama l' allegria. :i ) Ovdje se je izmakla Nijemcu jedna pogreška smisla, jer nije: fort auf eins mit Lieb' und Eifersucht, nego: mit Lieb' oder Eifersucht, kako je i Talijanac preveo, kako tekst nosi i kako smisao zahtijeva. — U Ruskonija je vas ovaj govor sasvijem razuzđano preveden.