СРЂ

— 799 -

А 'no ću ti ozviždati ,,s bogom!" I pustit te, da za vjetrom letiš I da išteš na sreeu plijena. 1 ) — Jer sam crnae, va]da, i jer nemam Onaj laki nauk razgovora, Sto imadu bizgiei, ja zato, Jer naginem k iivali godišta — — No to dosta nije — — Ona ode! Prevaren sam! —■ a utjeha moja Mora od sad biti: mrzjeti je! Oj! ovo je ženidbe proklestvo: Moći svojim zvat te nežne stvore, A nemoći i pohote nihne! Rađe biti gubavica žaba, Pa hlapovim tamnice živjeti, Nego imat u stvoru, što Jubiš, Jedan nugo, kim se drugi služe. To je ipak kuga velikaša; Oni mane poveja imadu, Nego čejad s reda; to je usud, Neukloniv usud, poput smrti; I jur onda ta rogata kuga Ukobi nas, kad smo tek u klici. Dezdemona dolazi. [Ulazi Dezdemona i Milka], O Bože! Ako li je ona nevijerna, ') Ova je komparacija uzeta iz sokolaštva. Sokoli su bili uvježbani da love one ptice, koj-e bi lovac ugledao i litio imati. Ovaj bi tada pustio sokola da leti na plijen proti vjetra, jer, ako bi letio za vjetrom, ne samo što ne bi soko gonio onu stanovitu pticu, na koju ga je bio lovac napustio, već bi iskao na sreću plijena i teško bi se kada vratio svome gospodaru. Sokoli, koji bi se tako u lovu ponijeli, zvali su se đivli. — Otelo upoređuje Dezdemonu lovačkom sokolu, što pristaje i onome vremenu i onijem običajima. To je upoređeiie Ruskoni izostavio, dok ga je savjesni Nijemac pridržao, i ako je pri tome sklopotao, jednu do druge, tri okrupne pogreške: 1). I 'd whistle her off nije: los geb' ich dich, nego: ja ću joj ozviždat ,,s bogom" ; 2). and let her down the n-ind nije: fleug hin in alle JJifte, nego : i pustiću je da leti za vjetrom; i napokon 3). to preg at fortune nije: auf gutes Gliick, nego: da traži plijena na sreću.