СРЂ

— 814 —

Kraiičevića. Prevodilac je popuiiao Preradovićeve „Lopudske Lirotice", pjesnik St. Ilijić. * * * Dr. Josip Smodlaka napisao je u „Hrvatskoj Misli" dragocjen prilog „Ostanci jugoslavenskih naseobina u donoj Italiji", biva utisci skupleni na mjestu o trag'ovima srpsko-hrvatskih naselenika u italijanskoj pokrajini Campobasso, i to u selima Kruč, Filić i Mundimitar. U ovome članku, što je samo resume opširnije radne, koja će izaći o novoj g'odini, pisac dolazi do zaklučka, da jiorijetlo tih naselemka л г а!а tražiti negdje u primorju oko neretvanskoga ušća, a vrijeme selidbe staviti svakako prije polovine XV. vijeka, jer ta slavenska oaza ne pozna turskih elemenata u našem jeziku. * * * Mladi liemački kmževnik i poligiot E\ Kircheisen nastoji pribrati sve spise, koji se tiču Napoleonove ličnosti, pojedinosti hegova života 'i heg'ove porodice, pa bi želio u svojoj dehnitivnoj „Biblioi/raptiie Napoleoiiienne" nanizati i sastave u srpskoj i hrvatskoj khiževnosli. Poznato nam je, da se i u Dubrovniku mnogo pisalo o tome heroju, ako ništa imamo đesetak satira proti hemu, pa bi dobro bilo, da kogođ to opiše i i>ošale uredništvu biogradskoga „Dela" ili neposredno piscu u Ženevu (rue du Leman, 20). * * * „Ilustrovani Gtlasnik" donosi, po piričariu srpskoga kriižara Arse Pajevića, ovu skicu iz Zmajeva života. Zmaj, koji je inače bio vanredno skroman, jedared se kao dijete veselio jednoj svojoj uspjeloj pjesmi. Bila je to „Pjesma o pjesmi", pa je zaželio, da mu je u prijevodu pošalu velikomu franceskomu piscu Viktoru Hugo. Prijateli mu tu želu ispuniše, a Hugo je, po tom, pisao više zanosnih pisama o pjesmi, koja mu je za čudo omilila. * * * Nekakav „kritičar" u hrvatskom listu „Prosvjeti" (br. 14.) piše u bilešci o studiji „Vojislav llijć", da je g. Begović „svakako prećerano kazao o Vojislavu, da je umjetnik košto nije ni jedan pjesnik u nas, kao što ih je u opće malo". Piscu te bileške nije milo ni Begovićevo priznarie, da'hrvatski pjesnici — sjem rijetkih iznimaka — pišu slabije od srpskili, pa nastavla, da su srpski „pjesnici i prozaiste prenatrpani grdnim lokalnim ekavskim i šumadinskim frazama, turcizmima, germanizmima i prostotama. Učene su pako mnoge srpske kriige upravo maškarade ptme hemačkog stila i riječi tuđinskih". Više je no jasno, da pisac te bileške ne pozna ni iz daleka (a kamo li „izbliže") srpsku kriiževnost i rien narodni pravac, pa