СРЂ

— 887 —

Pojava III. Slave i Niko (dolaze iznutra). Slave. Sve Pero Mali igra s Katom Malom. Ono se ne pristoji na uglednoj zabavi. Lijepo ću ga ukorit na osami. Niko. A što ćete kad su zajubleni; neka ih. Slave. Ma Antun ne da ni opepelit'). Niko. Popustice. Glavna je stvar da ga mala hoće; a ostalo će doć po sebi. Slave. Ma da ti znaš, Niko, kako je Antun nadrt 2 ) na ovu omladinu! Niko. Ili ste mu Vi štogod govorili? Slave. Kako nijesam; a on ne da o toj stvari ni pisnut. Tu mi se izdrečio na ovi sadašni naraštaj, na nihovu politiku i što ti ja znam. Niko. Kakvu politiku! Mi smo svi Dubrovčani; pak ako za čas kogod i zakrivi, dode vrijeme, da se upravi, kad bole stvar razabere. (opet mužika) Slave. Hajdemo vidjet kako se mladost vrti. (idu). Tojava IV. Vlaho i Ivo (dolaze iznutra). Ivo. Antun je čudan. Htio bi da svak misli kako on, ma se to ne može. Vlaho. Govorio sam mu i ja, a on sve jednu; grmi na ovo Srpstvo, na sadašne mladiće Ivo. Zestoko je planuo Hrvastvom; a .. .. svaka sila za vremena, kako ogan od slame. Vidjećete još Antuna Srba. Vlaho. Pa ne bih se ni začudio! A i to bi bio veliki biJeg da Srbi i Hrvati nijesu u sebi različiti, nego da ih je do sad dijelila vjera; a sad, kad se uvlači prosvjeta, dijeli ih politika. ') Pisnut. s )