СРЂ

— 849 —

54

Jele. Ne vidiš na prsima u gospara? — (Slavi) Pa, Slave? Slave. Ona ti pođi i to reci momu Vlahu, komu — naravno — nije to bilo vele drago. Pak kad se sasto s gosparom lvom, prigovorio mu je što se tako izustio. A gospar Ivo ni pet ni šest, nego kako iz puške, ali uprav lijepo Jele. Kako, kako? Slave. Reko mu je da mu se činilo bit na grobju, er mu je bila pod rukom gospođa Cvijeta, pravi mrtac. Svi. Ha, ha, ha! Kate. Ah tužne gospođe Cvijete! Jele. Jest baš jadna! Nema od ne nego kost i koža. Slave. Pa sad moj Vlaho to svakomu pripovijeda. (dolazi Ivo). Pojava XIV. Ivo i prijašni. Slave. A nuti рабе! Zaboravila sam pripovidjet, da je gospođi Cvijeti pridošla mala snaga, pak će je sad odvesti doma. I tako se zabava omela. Jele. Za to je Pero Mali zvo onamo oca. Ivo. Idem vam i ja zbogom, kad sam onamo osladio žmuo') mavasije. Slave. Gdje ćeš ovako rano? Ivo. Doma. Slave. Nemoj, jadan! Koja ti je prituga 8 )? Ivo. Idem, erbo će mi, kako gospođi Cvijeti, sad nešto pridoć 3 ). Svi. Zašto, za Boga!? Ivo. Za simpatiju! ( S vi u smijeh). — Ne, ne, bez šale; meni je više docna, imam ja uranit. Slave. Ako se пабпе, svak će poćet bježat. Ivo. Ne, ne; idem ja sam, a vi svi unutra. I ja idem s vama, da se javim gosparu Vlahu. (Ivo }ubi l 'uku Slavi i svijeli zapraea unutra. Ostaju Slave i Antun). ') Čaša. ') Skrajna nužda. ') Pasti u nesvijest.