СРЂ

824 —

poslušan. Mač svakom sudi. Uzmi ovo obiježje i dotakni se usnama mrtvaeke glave. Predade mu onaj tanki, svijetli mač, a Pijerko smjelo celne lubanu na odru. — A sad te ostavlamo, da svu nod kao pravi brat stražiš i čuvaš naša prava ispred ovoga obiiežja. Ostaviše ga pred mrtvačkijem odrom i svijeh nestade u tmici, a nije se čulo ni šapata, nego samo daleko šuštane hajina. Nije bilo ni svjećice u dvornici, nego je blijedi mjesec bacao zrake kroz pritvorene vratnice golemoga gotičkoga prozora, zastrta crnom zavjesom. Brat je bio nepomičan na maču, osluškivao je kako šušti lišće u bašti i gahnuo bi se svaki čas, a navlastito su ga strašili daleki koraci po hodnicima. I tako ti u strahu zakunao — i naslonio se u drevnu baršunastu stolicu. Eto ti kroz tajna vrata u dvornicu dva viteza u crnini s trgnutijem mačem i spuštenijem nabornicama, kao da će na megdan. — Brate, ti snijevaš, a tebe čeka megdan . .. Da, ti si strašivica, to tebe ne ide. — Idi, to tebe ne ide, reče drugi i mačem ga prosuka. — Ajmeh meni, ubio me . .. i probudi se u granuće sunca, a madame Tansen grohotom se nasmije: — Ha, ha, tako mlada braća znadu vršiti kušnul — Odlazi i nikomu ne kaži, strašivice, što si vidio; ti nijesi za nas, reče mu meštar loge. I tako ovaj brat nije bio prirnlen, a Moškova nikako nijesu ni žejeli, jer je spas imao doći sa mutne Sene, a ostalo je bilo sve varvarsko, te se nije pristojalo ovakijem slobodnijem duhovima. * Sutradan fratar osredneg doba trholio je iza Gospe i ravno će u nadbiskupski dvor. Nadbiskup ga brže primi, jer se tu radilo o opasnijem dušama po vas kršćanski narod. — Presvijetli monsihore, to su ti novi duliovi iz proklete Francije, pa im valja stati nogom na vrat. Nikša je meštar loge, teklići mu: rođak gospar Maro, pa Lukša, Paše i Ganluka,